Strani ulagači posljednjih mjeseci sve češće zatvaraju pogone i sele proizvodnju iz Srbije uz obrazloženje da su im istekle državne subvencije te da je sve teže pronaći radnu snagu. Dok zapadne kompanije „pakuju kufere“, sudbina kineskih investitora i dalje ostaje izuzetak – barem zasad.
Kineski poduzetnici stigli su u Srbiju u zapaženom broju još krajem 1990-ih. Presudan trenutak bio je posjet tadašnjeg predsjednika Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković Pekingu 1997. godine, nakon kojeg je javno najavljena izgradnja kineske četvrti u Beogradu. U vrijeme međunarodnih sankcija, dok su police srpskih trgovina zjapile prazne, upravo je jeftina kineska roba popunila potražnju.
U javnosti su tada kružile, ali nikada potvrđene, priče da je vlast Kinezima podijelila desetke tisuća srpskih putovnica kako bi se ubrzao njihov dolazak. Ubrzo su se kineske trgovine pojavile i u manjim gradovima, iako je Beograd ostao glavno okupljalište zajednice.
Danas, kada subvencionirani proizvodni modeli zapadnih tvrtki posrću zbog isteka poticaja i manjka radnika, ostaje otvoreno pitanje hoće li i kineski kapital slijediti isti put ili će, zahvaljujući dugogodišnjoj ukorijenjenosti i specifičnom tržišnom položaju, ostati imuno na trend odlazaka.