Prije točno jedno stoljeće Tin Ujević napisao je „Uspavanku iz Krivodola”, pjesmu koju je posvetio malenom Jozi i koju je, prema svjedočenjima, čitao dječaku dok je ovaj ležao na samrtnoj postelji.
• Pjesma je nastala 1925., u razdoblju kada je Ujević već uživao status kozmopolita, ali je – kako sam pjesnik često naglašava – ostao neraskidivo vezan uz hrvatski jezik i usmenu književnu baštinu.
• „Svaki čovjek osjeća dug svojemu zavičaju”, zapisao je Ujević, a tu je misao pretočio i u stihove pjesme koja slavi rodni kamen i toplinu dalmatinskog doma.
• „Uspavanka iz Krivodola” brzo je ušla u antologije te postala jedno od najpoznatijih djela hrvatske moderne poezije.
Podsjećanje na obljetnicu vraća u fokus intimniji aspekt Ujevićeva opusa: iako ga se smatra svjetskim putnikom, njegova se inspiracija – kako pokazuju i stihovi posvećeni Jozi – uvijek vraćala prapočetku, „matici iz koje je proistekao”.