Newyorški startup Manhattan Genomics najavio je ambiciozan plan za korekciju genetskih mutacija u ljudskim embrijima – potez koji je odmah rasplamsao raspravu o granicama bioetike i mogućem povratku ideje „dizajnerskih“ beba.
Cofounderica tvrtke, dvadesetsedmogodišnja poduzetnica Cathy Tie, objasnila je motivaciju jednostavno: „Volim se uhvatiti ukoštac s izazovima kad ih vidim.“ Tie, koja je fakultet napustila sa 18 godina kako bi pokrenula prvu tvrtku iz područja genomike, tvrdi da je krajnji cilj „ispravljanje bolesti, a ne poboljšavanje ljudi“.
Tvrtka okuplja šarolik tim stručnjaka:
• reproduktivnog liječnika Norberta Gleichera iz New Yorka,
• podatkovnog znanstvenika Stephena Turnera (nekada zaduženog za strategiju genomike u projektu o oživljavanju izumrlih vrsta),
• biološke istraživače Carol Hannu i Jona Hennebolda s Nacionalnog centra za istraživanje primata u Oregonu,
• pionira metode tzv. „tročelijskog“ zamjenskog DNK prijenosa profesora Shoukhrata Mitalipova,
• te bioetičara Johna Quaina, koji otvoreno zagovara ukidanje moratorija na nasljedno gensko inženjerstvo.
Druga suosnivačica, Eriona Hysolli, bivša je voditeljica bioloških znanosti u tvrtki koja je tvrdila da je modificiranjem sivih vukova stvorila svojevrsnu repliku izumrlih "+dire vukova". Upravo će iskustvo rada na embrijima životinja poslužiti kao temelj za početne pokuse na miševima, a zatim na primatima.
Fokus na monogenske bolesti Manhattan Genomics zasad ne otkriva točne mete, no Tie navodi da će se prvo baviti mutacijama jasne uzročno-posljedične veze s bolešću, poput onih za Huntingtonovu bolest, cističnu fibrozu i srpanjasto-staničnu anemiju. Riječ je o poremećajima koje uzrokuje promjena samo jednog gena, što ih čini „najčišćim“ kandidatima za precizno uređivanje pomoću novijih, poboljšanih Crispr alata.
Za sada – životinje, ljudi tek za desetljeće Planirani put razvoja kreće od glodavaca do majmuna, no klinička primjena na ljudskim embrijima suočava se s dvostrukom zaprekom: američki Kongres zabranjuje regulatornoj agenciji FDA i razmatranje studija u kojima bi se namjerno stvorili trudnoćom korišteni, genetski izmijenjeni embriji. „Nalazimo se u vrlo ranoj fazi i potreban je opsežan rad s FDA-om“, priznaje Gleicher, ali dodaje kako „za pomno odabrane indikacije to izgleda izvedivo u razumnom roku“.
Sporno je i pitanje potrebe. Kardiolog i istraživač gena Kiran Musunuru podsjeća da se većina nasljednih bolesti može izbjeći standardnim genetskim testiranjem embrija prije implantacije. „Postoje doista rijetke situacije kada niti jedan embrij nije zdrav, primjerice kad oba roditelja nose po dvije iste mutacije“, kaže Musunuru, sugerirajući da se tada može posegnuti za donorskim spolnim stanicama.
Eugenika ili medicina? Skepsu izražava i molekularni terapeut Fyodor Urnov, koji smatra da interes za nasljedno uređivanje „više proizlazi iz kvazi-eugeničkog mentaliteta nego iz iskrene brige za liječenje bolesti“. Njegovo je pitanje: „Zašto se ulaže toliki novac? Jer oni koji ga imaju žele ‘poboljšati’ svoju djecu.“
Bioetičar Jeffrey Kahn upozorava da pomicanje istraživanja iz akademskih okruženja u startup-svijet može zaobići stroge institucionalne kontrole. Podsjeća na preporuke međunarodne komisije iz 2020., prema kojima se smije ići korak po korak, uz široku društvenu raspravu, te tek u ekstremno rijetkim slučajevima kad roditelji nemaju drugu mogućnost dobiti genetski zdravo dijete. Tie tvrdi da će tvrtka „slijediti upravo te preporuke“.
Unatoč pozivima triju velikih stručnih udruženja na desetogodišnji moratorij, Manhattan Genomics već bilježi veliki interes: tijekom prva 24 sata od objave oglasa za genome inženjera stiglo je više od 150 prijava. Tie također otkriva da su im se javile „deseci obitelji pogođenih nasljednim bolestima“ nudeći podršku projektu.
Debata koju je otvorio kineski istraživač He Jiankui 2018. – nakon čega je završio u zatvoru zbog „ilegalne medicinske prakse“ – očito se nastavlja. Ovoga puta s Wall Streeta, a ne iz akademskih laboratorija, i uz obećanje potpune transparentnosti. Hoće li novo obećanje biti dovoljno da regulatorna tijela i javnost povjeruju u sigurnost i nužnost uređivanja ljudskoga zametka, tek treba vidjeti.