Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Neurology upozorava da uporna dnevna pospanost kod osoba u poodmakloj životnoj dobi može biti rani pokazatelj kognitivnog propadanja.
Znanstvenici su tijekom pet godina pratili 733 žene u osamdesetim godinama koristeći uređaje za praćenje sna. U tom razdoblju 164 sudionice razvile su blagi kognitivni poremećaj, a 93 su dobile dijagnozu demencije. Analiza je pokazala da su žene čija se potreba za drijemanjem znatno povećavala imale dvostruko veći rizik od razvoja demencije u odnosu na one čije se navike spavanja nisu mijenjale.
Neurolog Clifford Segil podsjeća da znanost još ne zna sve razloge zbog kojih spavamo, ali ističe važnost kvalitetnog noćnog odmora: „Dobar noćni san važniji je za osobe u osamdesetima od kratkog popodnevnog drijemanja.” Dodaje da loša kvaliteta sna otežava pamćenje i prisjećanje informacija već i kod mlađih, a s godinama taj je učinak još izraženiji.
Istraživači napominju da pretjerana pospanost danju ne znači nužno demenciju. Česti uzroci mogu biti opstruktivna apneja, narkolepsija, anemija, depresija ili manjak vitamina, zbog čega stručnjaci savjetuju liječničku procjenu ako umor postane stalan.
Najčešći rani znakovi demencije prema National Institute on Aging uključuju:
- gubitak pamćenja, čestu zbunjenost i loše procjene;
- poteškoće u govoru i izražavanju misli;
- dezorijentaciju na inače poznatim mjestima;
- probleme u upravljanju novcem;
- ponavljanje istih pitanja;
- neobične riječi za poznate pojmove;
- usporeno obavljanje svakodnevnih zadataka;
- gubitak interesa za uobičajene aktivnosti;
- halucinacije, paranoju ili zablude;
- impulzivno ponašanje i manjak empatije;
- poteškoće s ravnotežom i hodanjem.
Stručnjaci stoga poručuju da se uporna dnevna pospanost ne smije ignorirati: pravovremeni pregled može otkriti stvarni uzrok i omogućiti ranu intervenciju.