Srpski portali posljednjih su dana posvetili opsežne tekstove prvom hrvatskom kralju Tomislavu, iznova otvarajući raspravu o njegovoj stvarnoj tituli, dosezima vlasti i točnosti obljetnice koju Hrvatska obilježava – 1100 godina Hrvatskog kraljevstva.
U analizi se, među ostalim, podsjeća na zagrebački spomenik Tomislavu, premda ga autori pogrešno smještaju na Zrinjevac umjesto ispred Glavnog kolodvora. Zabilježili su i da se njegova skulptura nalazi u predvorju Skupštine Srbije, kao jedna od četiri figure koje krase središte Beograda.
Povod novom preispitivanju bio je numizmatički potez Hrvatske narodne banke, koja je povodom obljetnice izdala zlatne kovanice s likom kralja. Srpski mediji tvrde da je to „pokrenulo nove rasprave – koje je kraljevstvo starije”.
Pozivajući se na hrvatskog medievista Nevena Budaka, navode kako se Tomislav kao osoba prvi put spominje 914., a posljednji 925. godine. „„Titula kralja tada nije nužno vezivala za sam čin krunidbe, koliko za ugled i samostalnost vladara. Bio je prvi hrvatski vladar kojeg je tadašnji papa tako oslovio 925. godine, pa su stoga povjesničari u 19. stoljeću zaključili da je baš on bio prvi hrvatski kralj””, citiraju Budaka.
Prema zapisima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta, područje pod Tomislavovom vlašću graničilo je „na zapadu s Rimskim carstvom, a na istoku sa tadašnjom srednjovjekovnom državom Srbijom”, dok su se uz jadransku obalu pružale manje slavenske kneževine poput Neretvanske oblasti i Zahumlja.
Ipak, srpski autori naglašavaju da pouzdanih pisanih dokaza o navodnim Tomislavovim pobjedama nad Bugarima i Mađarima nema. Te se bitke temelje na „potpuno nepouzdanom” Ljetopisu popa Dukljanina, ističe Budak, a isto vrijedi i za pripovijest o krunidbi na Duvanjskom polju. „Proučavati Tomislava ne možemo više nego do sada, zato što o njemu ima malo izvora i svi su dobro poznati i analizirani. Moguće ih je malo drugačije interpretirati, jer su šanse da se pronađu neki novi zaista minimalni”, zaključuje hrvatski povjesničar.
Srpski tekstovi posežu i za radovima njemačke povjesničarke Marie-Janine Čalić, koja u svojim knjigama piše da su se „Srbi i Hrvati u devetom stoljeću prvi put po imenu spominju u izvorima, mada potječu iz iste slavenske grupe”.
Time je, uz numizmatičku komemoraciju u Hrvatskoj, izazvana nova povijesna polemika o najranijim stoljećima južnoslavenskih država – s krajnje ograničenim izvorima, ali i velikim simboličkim ulogom za oba naroda.