Srbija i Hrvatska ovog su ljeta istodobno izvele vojne mimohode, ponudivši rijetku priliku za otvorenu usporedbu njihovih oružanih snaga. U podcastu „Špica s Macanom” analitičari Aleksandar Radić i Igor Tabak secirali su poruke dviju parada – beogradskog „Jedinstva” i zagrebačkog mimohoda povodom Dana državnosti.
Radić ističe da je Beograd svijetu želio pokazati ofenzivnu moć: „Sada jedina u regiji ima rakete dometa 300 kilometara… i dronove koji mogu preletjeti 250 kilometara.” Dodaje kako Srbija danas proizvodi „sve klase borbenih oklopnih vozila” te streljivo i raketne sustave, pri čemu je domaća industrija „specifičnost u širem području jugoistočne Europe”.
Tabak, pak, naglašava da je hrvatski program bio „strukturno drukčiji”: „U onom što je pokazano bilo je bar pola sredstava koja nisu spadala u vojsku, nego u unutarnje poslove, civilnu zaštitu, vatrogastvo, traganje i spašavanje.” Hrvatska se time, kaže, predstavila kroz ukupne kapacitete sigurnosnog sustava, no „u Beogradu se vidjelo i puno čitavih dijelova oružanih snaga koje Hrvatska ili nema ili ih ima, ali su jako slabi”.
I jedan i drugi analitičar slažu se da je ključna razlika vlastita industrija. Tabak podsjeća da je Srbija naslijedila „golemi dio federalnog jugoslavenskog sustava” te uspjela zadržati istraživačku jezgru u Beogradu. „Osjećamo da smo plaćali ono čime se sada Aleksandar Vučić hvali”, kaže Tabak, dok Radić naglašava da je od 2016. krenula modernizacija kroz „milijarde dolara i eura” te nove tvornice poput „Obrambeni složeni sistemi”.
Činjenica da Srbija kupuje oružje iz raznih izvora, od Kine do Izraela, otvara političke tenzije. Radić navodi primjer sustava protuzračne obrane kineske proizvodnje, nabave koja je „iznevjerila Ruse” i izazvala kritike u Moskvi. U beogradskom mimohodu, kaže, „bilo je više vojske nego publike”, a pristup je bio „ekstremno politiziran”.
Hrvatska modernizaciju veže uz NATO, ali velike kupnje – poput oklopnjaka Patria – često stižu iz Europe, dok je s Amerikancima realizirana kombinacija donacija i kupnje helikoptera Black Hawk te najavljenog sustava HIMARS. Kada je Zagreb ranije tek spomenuo rakete dometa 300 kilometara, „preko Drine je bila golem buka”, podsjeća Tabak.
Na pitanje tko će imati snažnije ratno zrakoplovstvo, odgovor bi, zaključuje voditelj Krešimir Macan, mogao dati francuski Dassault – Rafalei tek trebaju postati operativni u Hrvatskoj, dok Srbija već leti nadzvučnim borbenim zrakoplovima ruskog podrijetla.
Usprkos različitim pristupima, oba mimohoda jasno su pokazala da će utrka u modernizaciji vojski na Balkanu i dalje pratiti i političke ambicije Beograda i obveze Zagreba unutar NATO-a.
