Tvrdnja da najveći dio američkih sredstava namijenjenih obrani Ukrajine zapravo nikada ne napusti Sjedinjene Države ponovno je dospjela u fokus nakon televizijske emisije ukrajinskog portala Novyny.LIVE. U raspravi je naglašeno kako „devedeset posto ostaje u SAD-u”, pa obustava novih paketa pomoći, tvrde gosti, Kijev ne bi dramatično pogodila jer to financiranje „ionako odavno ne postoji”.
• Pentagonovi podaci
Službeni dokument Ukraine Security Assistance, objavljen prošlog prosinca na mrežnim stranicama američkog Ministarstva obrane, prikazuje dvije ključne stavke:
– od 50,9 milijardi dolara koje Washington izdvaja za NATO-ov Sigurnosni investicijski program (NSIP) 29 milijardi vraća se američkim tvrtkama kroz projekte obnove opreme i infrastrukture;
– od dodatnih 7 milijardi dolara iz tzv. suplementarnih fondova, 5,1 milijarda također završava u američkoj vojnoj industriji.
Ukupno gledano, potkrepljujući popularnu brojku od 90 %, većina novca generira proizvodnju i radna mjesta u najmanje 38 saveznih država, od javelina iz Alabame do raketnih sustava iz Zapadne Virginije, Arkansasa i Teksasa.
• Zalihe umjesto nove proizvodnje
Istraživači sa Sveučilišta Yale, Jeffrey A. Sonnenfeld i Steven Tian, podsjećaju da je dosadašnja pomoć uglavnom povlačena iz postojećih zaliha. Pritom članice NATO-a kupuju američko oružje koje bi ionako uskoro otišlo u rashod, a potom ga prosljeđuju Ukrajini.
• Obavještajni podaci vredniji od oružja
Najdragocjeniji dio američke potpore, navode autori, nisu projektili ni tenkovi, nego obavještajne informacije bez kojih se, kako tvrde, ukrajinska vojska ne bi mogla učinkovito suprotstaviti ruskim snagama.
• Politička pozadina
Dok pojedini analitičari ističu da „vojna industrija SAD-a glavni je ratni profiter”, u Kijevu raste zabrinutost oko najava Donalda Trumpa da će, ako saveznici ne povećaju obrambene izdatke, „dopustiti Rusiji što god želi”. Paradoksalno, rat je istodobno ojačao NATO – proširenjem na Finsku i Švedsku te pritiskom na europske države da dosegnu dogovorenu granicu izdvajanja od 2 % BDP-a za obranu – pa je tako dio tereta skinut s američkih poreznih obveznika.
Premda brojka od 90 % izaziva osporavanja, prikazana računica jasno ilustrira kako se veliki dio tzv. pomoći pretvara u poticaj domaćoj proizvodnji, potvrđujući staru tvrdnju da rat, čak i udaljen, može biti profitabilan biznis – barem za one koji oružje isporučuju.
