Danas, 25. listopada, Hrvati u Bosni i Hercegovini obilježavaju spomendan blažene kraljice Katarine Kosača Kotromanić, žene čije je ime postalo sinonim za kraj srednjovjekovne bosanske državnosti i početak osmanlijske vlasti.
Povjesničar Anto Ivić podsjeća da se Katarina „istaknula u prijelomnom razdoblju s dugoročnim posljedicama na našem prostoru”. Rođena u moćnoj humskoj obitelji Kosača, udajom se politički povezala s bosanskim kraljem Stjepanom Tomašem, čime je ojačan blok otpora osmanskom prodoru. Nakon muževe smrti 1461., nosila je naslov kraljice majke na dvoru svoga posinka Stjepana Tomaševića.
Sudbina joj se dramatično preokrenula 1463. kada je sultan Mehmed II. Osvajač uništio Bosansko Kraljevstvo, pogubio Tomaševića i zarobio dvoje njezine djece, Sigismunda i Katarinu. Sama je izbjegla jer je bila u posjetu bratu Vladislavu. Put ju je odveo u Rim, gdje su je pape materijalno podupirale i gdje je, kao pripadnica Trećeg franjevačkog reda, živjela do smrti 1478. godine. Pokopana je u crkvi Santa Maria in Aracoeli, a pučka pobožnost kasnije ju je uzdigla do statusa blaženice.
Ivić naglašava da su franjevci, jedina institucija koja je u BiH imala neprekinut kontinuitet od srednjeg vijeka, sustavno čuvali uspomenu na Katarinu te tako održavali svijest o samostalnosti izgubljenoj osmanskim osvajanjem. „Tijekom stoljeća pod turskom vlašću nisu nestali ni narodna tradicija ni sjećanje na našu kraljicu”, ističe povjesničar.
Ta se povezanost i danas vidi: žene iz okolice Kraljeve Sutjeske nekoć su nosile crne marame u znak žalosti za kraljicom, a ime Katarina i dalje je često među hrvatskim obiteljima. Središnje obilježavanje spomendana tradicionalno se održava na Bobovcu, nekadašnjoj kraljevskoj prijestolnici, gdje se služi misa i priređuje hodočašće vjernika iz cijele BiH.
Za mnoge je Katarina simbol ustrajnosti: i sama prognanica koja nikad nije odustala od pokušaja da ponovno vidi djecu i domovinu, ostala je trajni podsjetnik Hrvatima u Bosni i Hercegovini da, unatoč stoljetnim pritiscima, ne odustanu od svoje zemlje ni svoje različitosti.