Četvrtak u Splitu donio je neuobičajenu sliku: živa se spustila ispod ništice, a rani jutarnji Pazar i Peškarija podsjećali su na sjevernija tržišta. Unatoč ledenom valu, oko pola uobičajenih prodavača stiglo je već oko osam sati, opremljeni slojevima termo-odjeće i vrućom kavom iz termosice.
Najtraženija je bila – kako i priliči – raštika. „Kažu da je najbolja kad je studen opali“, smije se prodavačica Ljiljana iz Dugopolja dok premeće glavice kupusa i veze raštike. Ona je na banci od pet ujutro: „Muž je doveo robu kombijem, ja ću ostati do dva popodne, kad ide sinjski bus.“ I dok joj pod vunenim šudarom vire samo oči, tvrdi da cijene ostaju iste, bez obzira na minus.
Njezina kolegica Mira priznaje da se nije usudila otvarati svoj štand: „Hrabra je Ljilja, ja sam došla samo kupiti kod nje. U mene ona uzima sjeme, nema mu ravna.“ Slično razmišlja i dugogodišnji proizvođač Kažimir Ćorić iz Naklica, poznat po nepokrivenom, „nepolivenom“ povrću: vjerni kupci obavezno navrate po njegov med i špinat.
Kako je sunce oko podneva ugrijalo kamen, tako su se "gušterice" – lokalni nadimak za šetače – počele izlijevati na Plac, birajući špinat, karote i ribu. Prodavači su i dalje cupkali od zime, ali nitko se nije požalio na posjetu: friska roba, burovito nebo i dobra volja održali su duh tradicionalne tržnice.
Ledeni četvrtak tako je još jednom pokazao da se splitska spiza ne predaje ni kad bura šiba, a termometar tone ispod nule. Raštika je, kažu, „kraljica zime“, ali kraljevi dana bili su ljudi koji su – unatoč studeni – upalili kombije, razgrnuli cerade i pustili mirise povrća da zagriju grad.