Madrid – Španjolska će idućeg tjedna službeno pomilovati 53 žene koje su kao maloljetnice završile iza zidova zloglasnog Odbora za zaštitu žena, mreže samostanskih ustanova koje su tijekom diktature generala Francisca Franca zatvarale „posrnule“ ili one „u opasnosti da posrnu“.
Vladino ministarstvo demokratskog pamćenja priopćilo je da su sve administrativne i sudske kazne izrečene tim ženama ništavne jer su proizašle iz političke, ideološke i rodno uvjetovane represije. Ceremonija rehabilitacije održat će se sljedeći tjedan, a preživjele će prvi put biti javno priznate kao žrtve frankističkog progona.
Odbor za zaštitu žena, svojevrsna španjolska inačica irskih Magdalenskih praonica, djelovao je pod patronatom Carmen Polo, supruge diktatora. Redovničke zajednice koje su upravljale ustanovama često su na temelju anonimnih prijava zatvarale djevojke čiji su se stvarni „prijestupi“ kretali od navodne promiskuitetnosti do banalnih prijepisa bilježnica. Jedna je djevojka, primjerice, završila u pritvoru samo zato što je u pismu prijateljici otvoreno raspravljala o seksualnosti i zbog toga proglašena „sumnjivom lezbijkom“.
Poseban državni ured osnovan prošle godine već je zaprimio 1 600 svjedočanstava žena koje su prošle kroz te institucije. Prva službeno priznata žrtva bila je Galicijka Eva García de la Torre, koja je nakon oslobađanja 1985. postala gradonačelnica rodnog mjesta; preminula je 2022.
Povjesničarka Carmen Guillén, koja je nedavno objavila knjigu o radu odbora, upozorava da se o toj temi desetljećima šutjelo ne samo zbog srama samih žrtava nego i zbog činjenice da je široka javnost tada aktivno sudjelovala u denunciranju mladih žena.
Redovničke zajednice upraviteljice ispričale su se prošle godine „svim ženama čija prava i dostojanstvo nisu bila prepoznata“. Predstavnice žrtava, međutim, odbile su tadašnje simbolično pomilovanje i poručile da traže cjelovitu istinu, pravdu i materijalnu naknadu.
Sadašnje državne rehabilitacije smatraju se prvim konkretnim korakom u tom smjeru, iako udruge žrtava najavljuju da će tek nakon isplate odšteta i otvaranja arhiva moći govoriti o istinskom ispravljanju povijesne nepravde.