Neočekivani prizor na benzinskoj postaji kod Poljuda pretvorio se u dirljiv povratak u prošlost: novinar Željko M. ugledao je automobil s registarskim oznakama HO, rijetkim znakom male austrijske općine Horn gdje je živio krajem devedesetih. Kada je prišao vozilu, iz Audija je izašao Edin "Edo" Malović (51), nekada devetnaestogodišnji izbjeglica iz Zvornika kojemu je Željko pomagao tijekom prvih godina boravka u Donjoj Austriji.
Malović je s još četrdesetak prognanih Bošnjaka iz Podrinja 1992. bio smješten u mjestima oko Horna. Ondje se, zahvaljujući košarci, sprijateljio s lokalnim stanovnicima i pobjedničkom ekipom Hrvata, Austrijanaca i Bošnjaka osvajao ulične turnire 1998. i 1999. Posljednji put dvojica prijatelja vidjela su se 2002. – sve do slučajnog susreta u Splitu 23 godine poslije.
Iznenađenje je brzo preraslo u druženje: Malović i supruga Sanja popili su piće u obližnjem kafiću, a zatim prihvatili poziv na večernju šetnju gradom. Par, smješten u Podstrani, prvi je put kročio u Split premda ljetuje u Hrvatskoj neprekidno od 2003. godine.
„Dalmacija mi je u srcu od djetinjstva”, rekao je Edo, prisjećajući se kako je u zvoričkom domu slušao Olivera Dragojevića, dok je otac Abdulah čuvao fotografiju Arsena Dedića. Čistu obalu, glazbu, srdačnost i „posebne vibracije” Malović navodi kao razloge zbog kojih svako ljeto provodi na hrvatskoj obali. Sin Andrej (20) začet je, kako kaže, „upravo u Baškoj Vodi”, a kći Lena (18) također obožava Dalmaciju.
Romansa Edina i Sanje počela je nakon rata kada se vratio u Zvornik potražiti obiteljski stan koji je tijekom sukoba preuzela Sanjina majka. Unatoč protivljenju dijela rodbine, Srpkinja i protjerani Musliman vjenčali su se i odselili u Austriju, gdje oboje rade u zdravstvenom sustavu.
Željko ih je poveo kroz Marmontovu, Prokurative, Rivu i Dioklecijanovu palaču te pokazao lokacije iz serije „Velo misto”. Najviše ih je oduševio panoramski pogled s Prve vidilice na Marjanu. Prije rastanka dogovorili su novo viđenje idućeg ljeta, a Edo je zamolio prijatelja da mu pokaže zgradu u kojoj je živio njegov idol Oliver. Fotografije snimljene te večeri Malovići će, kažu, ponijeti kući „kao najlipšu uspomenu iz najlipšeg grada na svitu”.