U travnju 1941. u Tivatskom zaljevu odigrala se jedna od najsnažnijih epizoda pomorske povijesti ovih prostora. Dok je Kraljevina Jugoslavija potpisivala kapitulaciju pred silama Osovine, dvojica mladih pomorskih časnika – poručnici Milan Spasić i Sergej Mašera – odlučili su da se neće predati.
Prema tadašnjim zapisima, Spasić i Mašera aktivirali su spremišta streljiva i potopili razarač „Zagreb”, najmoderniji brod jugoslavenske kraljevske mornarice. S eksplozijom su nestali i oni, birajući smrt umjesto predaje neprijatelju.
Taj posljednji čin otpora zapanjio je čak i talijanske snage koje su zaposjele Crnu Goru. Na sprovod dvojice časnika, održan pod okupacijom, došli su i časnici talijanske ratne mornarice, odajući počast dosadašnjim protivnicima – rijedak primjer poštovanja usred rata.
Priča o „Zagrebu” ubrzo je prerasla mjesne okvire. Godine 1968. Meša Selimović napisao je scenarij za francusko-jugoslavenski film „Plamen nad Jadranom” (Flammes sur l'Adriatique), zahvaljujući kojemu je herojski čin postao poznat i izvan bivše Jugoslavije.
Danas, 85 godina kasnije, imena Milana Spasića i Sergeja Mašere ostaju simbolom vojničke časti i krajnje odanosti prisezi. Njihov izbor – da brod potone, ali da ga neprijatelj nikad ne zarobi – i dalje se spominje kao lekcija o odgovornosti i hrabrosti koja nadilazi državne granice i političke podjele.