Uoči središnje proslave 30. obljetnice Oluje i najavljenog vojnog mimohoda u Zagrebu, bivša ministrica pravosuđa i nekadašnja savjetnica predsjednika Franje Tuđmana Vesna Škare-Ožbolt podsjetila je na, kako kaže, "propustu priliku" koja je, po njezinu mišljenju, mogla skratiti rat u BiH.
Govoreći za portal Direktno, Škare-Ožbolt je otkrila da je Tuđman još 1992. tadašnjem predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću predložio stvaranje saveza Hrvatske i BiH kojim bi se JNA spriječila da se povlači kroz bosanski teritorij prema Srbiji. Izetbegović je, tvrdi, prijedlog odbio jer je i dalje računao na Jugoslavensku narodnu armiju. „Izetbegović taj prijedlog tada nije smatrao važnim, a JNA ulaskom u BiH jako je pridonijela izbijanju rata”, rekla je.
Tri godine poslije Tuđmanova je ideja ipak provedena: združene snage Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH 1995. oslobodile su, među ostalim, i Cazinsku krajinu, za koju Škare-Ožbolt navodi da je bila u opasnosti „da doživi sudbinu poput Srebrenice”. „Predsjednik Tuđman bio je jako zadovoljan savezom, ali je žalio što je došao sa zakašnjenjem – možda rata ne bi bilo ili bi se stvari drugačije razvile”, prisjetila se.
Škare-Ožbolt je tijekom Oluje bila zamjenica voditelja hrvatskog pregovaračkog tima i 3. kolovoza 1995. sudjelovala u pregovorima s pobunjenim Srbima u Ženevi. Kaže da joj je Tuđman tada dao zadatak da stranim novinarima objasni kako je Oluja „oslobodilačka operacija, a ne čin usmjeren na protjerivanje srpskog stanovništva”. Dodaje da su u tadašnjoj SAO Krajini postojali evakuacijski planovi te da je vodstvo pobunjenih Srba stanovništvo tjeralo na bijeg.
Komentirala je i ideju da se zagrebački mimohod održava svake godine: „Hrvatska je premala država da bi svake godine organizirala vojni mimohod.” Smatra da se obljetnice trebaju obilježavati reprezentativno, ali ističe kako je važnije „predstavljanje snage, razvoja, stabilnosti i mirotvorstva” nego godišnje vojne parade. Poručuje da Hrvatska i bez učestalih mimohoda mora ostaviti jasan dojam onima koji na nju gledaju „s podcjenjivanjem ili s teritorijalnim apetitima”.
