Na današnji dan 1993. pripadnici paravojnih snaga Republike Srpske zaustavili su putnički vlak na liniji Beograd–Bar u mjestu Štrpci kod Višegrada i iz njega izveli 20 civila. Devetnaestoro njih bili su Bošnjaci – izdvojeni isključivo zbog nacionalne pripadnosti – a dvadeseti je bio Tomo Buzov, umirovljeni oficir Jugoslavenske narodne armije.
Prema saznanjima iz istraga, Buzov je pokušao spriječiti otmicu svojih suputnika. Suprotstavljanje „Osvetnicima”, četničkom odredu pod zapovjedništvom Milana Lukića, stajalo ga je života: vojnici su ubili i njega i svih 19 Bošnjaka. Tijela većine žrtava, uključujući Buzovo, nikada nisu pronađena. Bio je jedini od oko 500 putnika u vlaku koji je otvoreno pružio otpor.
Priča o Buzovu i štrbačkoj tragediji posljednjih je godina ponovno dospjela u žižu javnosti zahvaljujući kratkometražnom filmu Nebojše Slijepčevića „Čovjek koji nije mogao šutjeti”, nagrađenom Zlatnom palmom u Cannesu. Film, inspiriran stvarnim događajima, podsjeća na moralnu hrabrost pojedinca suočenog s brutalnim nasiljem.
Danas, 33 godine poslije, obitelji žrtava još čekaju punu pravdu, dok se sjećanje na Tomu Buzova, čovjeka koji je odbio šutjeti, obilježava kao simbol ljudskosti u najmračnijim vremenima.