Danas se navršava 81 godina otkako je u istočnoj Bosni, 13. srpnja 1943., poginuo Ivan Goran Kovačić, jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Stradao je u dobi od samo 30 godina, a okolnosti njegove smrti zlokobno su podsjetile na motive koje je već opisao u vlastitoj poemi „Jama”.
Rođen u Lukovdolu, goranskom selu čije je ime uzeo kao dio umjetničkog identiteta, Kovačić je rano pokazao sklonost društvenom angažmanu. Kao simpatizer Hrvatske seljačke stranke razočarao se u režim Nezavisne Države Hrvatske te 1942. godine, zajedno s Vladimirom Nazorom, pristupio partizanima.
Nakon Bitke na Sutjesci oslabljene su partizanske jedinice potisnute u istočnu Bosnu. Ondje se teško bolesni pjesnik sklonio u selo Vrbnicu, gdje su ga ubrzo ubili četnici. Njegovi posmrtni ostatci nikada nisu pronađeni.
Najpoznatije mu je djelo poema „Jama”, potresna ispovijest o ratnom zločinu ispričana iz perspektive žrtve. Tragičnu simboliku njegova života dodatno pojačava pjesma „Moj grob”, u kojoj je, gotovo proročki, opisao usamljen planinski hum koji će ga jednom skriti:
„U planini mrkoj nek mi bude hum, / Nad njim urlik vuka, crnih grana šum…”.
Smrt Ivana Gorana Kovačića ostavila je dubok trag u hrvatskoj književnosti, a njegova djela i danas služe kao oštra opomena o užasima rata i snazi ljudskoga duha.