Na ličkom bojištu, tijekom napada na Lički Osik 1991., poginuli su Fadil Salihu i Samet Bogujevci, dvojica pripadnika Prve albanske dragovoljačke brigade Hrvatske vojske. Devet njihovih suboraca tada je ranjeno.
Prema povjesničaru Tomislavu Šulju, brigada je osnovana u rujnu 1991. na temelju poziva predsjednika dr. Franje Tuđmana upućenog albanskim vojnicima koji su napuštali Jugoslavensku narodnu armiju ili su već živjeli u Hrvatskoj. U postrojbu je stupilo oko 600 Albanaca, uglavnom porijeklom s Kosova, a djelovala je u sklopu 118. brigade HV-a.
U Liku je upućena 13. listopada 1991., a već u prvim borbama pretrpjela je gubitke koje hrvatska javnost rijetko spominje. Statistika, međutim, svjedoči o njihovoj znatnoj ulozi:
• U Registru hrvatskih branitelja evidentirana su 2832 pripadnika albanske nacionalne manjine – 2471 dragovoljac i 361 mobilizirani vojnik. • Udruga Albanaca branitelja Hrvatske bilježi 88 poginulih, 304 ranjena te 229 umirovljenih kao ratnih vojnih invalida. • Prvi poginuli hrvatski branitelj albanske nacionalnosti bio je Anton Zeffi, stradal 9. rujna 1991. u Hrvatskoj Kostajnici.
Tri desetljeća kasnije, imena Salihua, Bogujevcija i ostalih albanskih dragovoljaca podsjećaju na širu koaliciju naroda koji su 1991. stali u obranu Hrvatske. Njihova se žrtva prisjeća svake godine, iako o njoj rijetko čujemo u javnom prostoru.
