Peking – Kina je danas vjerojatno „najkapitalističkija” zemlja na svijetu, ocjenjuje dugogodišnja dopisnica slovenskog Dela Zorana Baković, ističući da se na kineskom tržištu „neoliberalizam prakticira u mjeri kakve više nema ni u Americi”.
Prema njezinim riječima, konkurencija među tvrtkama i pojedincima u toj dalekoistočnoj velesili iznimno je žestoka, a pronaći pouzdane inozemne partnere „uvijek je dugotrajan i mukotrpan posao”. Ipak, golem potencijal od 1,4 milijarde potrošača i tehnološki napredno gospodarstvo ostaju mamac za globalni biznis, posebice nakon što su američka dizanja carina preusmjerila brojne kompanije prema novim tržištima.
Baković, koja je klasičnu kinesku književnost završila u Šangaju još 1980., a od 1987. izvještava iz Pekinga, podsjeća da Kinu nije lako razumjeti: „Ima svoje posebnosti u vladavini, ekonomskom sustavu, ali i u svakodnevnom ponašanju.”
Govoreći o nasljeđu Deng Xiaopinga, naglašava njegov pragmatični credo: „Nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe.” Taj je princip, navodi, 1992. ponovno istaknut kako bi se spasile reformske politike nakon masakra na Trgu nebeskog mira i rasprava o opasnostima tržišnih promjena za komunistički sustav.
„Deng je smatrao da se ne treba raspravljati o ideologijama dok god gospodarstvo napreduje”, kaže sinologinja. Ipak, dodaje, unatoč liberalizaciji Kina „ni u jednom trenutku nije odustala od ideologije, samo ju je prilagođavala”.
Suvremena Kina tako stoji na dvije noge: radikalno tržišno nadmetanje i čvrsta politička kontrola. Upravo ta kombinacija, zaključuje Baković, čini je jedinstvenom – i zahtjevnom – destinacijom za sve koji ondje žele poslovati ili je tek razumjeti.