Split je ostao bez još jedne sportske ikone. U 80. godini preminuo je Goran „Piće” Leskur, čovjek čije je ime desetljećima bilo sinonim za mali balun u gradu pod Marjanom.
Leskur je nogometni put započeo u omladinskom pogonu Hajduka, a već sa 17 godina debitirao je za prvu momčad protiv Rijeke na Kantridi. Kratak i „prčevit” sukob s trenerom Tomislavom „Bićom” Mladinićem odveo ga je na Splitov plac, gdje ga je pod paskom Ljube Kokeze dočekao napad Šarić – Leskur – Restović – Kraljević – Obilinović.
Početkom sedamdesetih okušao se i preko Atlantika, odijevajući dres Croatia Toronta uz Joška Gluića i Antu „Zonzija” Ivkovića. No, pravu je sportsku besmrtnost stekao u dvoranama. U radničkoj ekipi „Luke”, potom u „Dalmi”, revijalnoj „Primi” i posebno u „Dalmastroju”, gdje je nosio kapetansku traku rame uz rame s igračima poput Marjanka Pecija, Šeparovića i Lambaše.
Kao kapetan i izbornik futsal reprezentacije Splita obilježio je novogodišnje turnire na Gripama: njegova je momčad godinama „hametice” rušila prvoligaške velikane velikog nogometa pred krcatim tribinama Velike dvorane. Bila je to zlatna era autentičnog, duhovitog malog baluna koju su nosila imena poput Voje Marčića, Dade Svilara i Tonija Bilića – doba koje Splićani i danas zazivaju s nostalgijom.
Leskur je ostao vezan i uz „bijele” veterane; legenda kazuje kako ga je sam Bernard Vukas 1969. nagovarao na povratak na Stari plac. Premda se taj povratak nije dogodio, poštovanje je ostalo uzajamno i neizbrisivo.
Odlaskom Gorana Leskura Split je izgubio jednog od onih koji su sportu – i gradu – davali smisao i ljepotu. „Zbogom, kapetane”, poruka je koja se danas tiho prepričava od Firula do Poljuda.
