Silicijska dolina oduvijek je cijenila ljude koje opisuje kao „visoko agentične” – pojedince koji ne čekaju upute, nego samostalno oblikuju projekte i donose odluke. Taj se pojam sada još češće pojavljuje jer su napredni AI alati za pisanje i provjeru koda ušli u svakodnevni rad programera.
Tehnološke tvrtke ističu da umjetna inteligencija brzo preuzima rutinske zadatke, pa ljudska vrijednost sve više proizlazi iz sposobnosti da se problem prepozna, definira i kreativno riješi, a manje iz pukog izvršavanja točnih uputa. Ukratko, strojevi pišu kod, a ljudi postavljaju pitanja i donose smjer.
Nagli skok mogućnosti AI-a tako je pojačao i industrijski „kult” autonomije: zapošljavaju se oni koji sami pokreću ideje, prikupljaju resurse i okupljaju timove, često bez formalnog odobrenja nadređenih. Upravo se takva radna etika u Silicijskoj dolini postavlja kao model za budućnost rada, u kojoj će algoritmi biti alat, a ljudska „agenciju” najveća konkurentska prednost.