Kad se njihovih 90 tona čelika zakotrlja niz padine prema luci, Vinko Falak i Dalibor Milaković znaju da svaka pogreška može skupo stajati. Dvojica strojovođa teretnih vlakova tvrtke ENNA Transport otkrila su nam zašto je vožnja preko najstrmijih dijelova riječke pruge jednako adrenalinska i zahtjevna kao i prije desetljeća – unatoč modernoj tehnologiji.
„Oduvijek sam volio vlakove. Kako sam odrastao, ta je strast prerasla u ozbiljan interes, pa sam se odlučio školovati upravo za strojovođu”, kaže 28-godišnji Falak, čija se karijera savršeno uklapa u dječački san. Milaković, dvadesetak godina iskusniji, ulazi u lokomotivu iz drukčijeg motiva: „Privukli su me financijski benefiti i činjenica da nakon svake smjene mogu spavati kod kuće.”
Zajednički im je osjećaj da se vožnja prugom od Delnica prema Rijeci pretvara u pravi test vještine. Nakon otvaranja kontejnerskog terminala Rijeka Gateway promet se zgusnuo, pa lokomotive ENNA Transporta svakodnevno prolaze više puta kroz centar grada i Sušak. „Kiša u kombinaciji s velikom masom koju vučete donosi najviše stresa”, priznaje Milaković. Falak dodaje da su „spuštanja i kočenja, osobito u lošem vremenu, trenuci kad koncentracija mora biti stopostotna”.
Tehnologija jest napravila ogroman skok: suvremene lokomotive imaju napredne sigurnosne i upravljačke sustave, traže više tehničkog znanja, ali manje fizičke snage. „Posao se promijenio, no srž – odgovornost i potpuna usredotočenost – ostala je ista”, zaključuje Falak.
Kad vlak napokon prođe Dragu i iza sebe ostavi brda što se strmo ruše prema Kvarneru, dvojac zna da je najteži dio rute završen. Ostaje tek osjećaj ponosa: još je jedna teška dionica savladana, a teret sigurno stigao do luke.