Legenda vinkovačke punk scene Ivica Čuljak, poznatiji kao Satan Panonski, ušao je u mitologiju Domovinskog rata gotovo jednako brzo kao što je ranije šokirao publiku krvavim performansima. Njegov život – ispresijecan zatvorskim rešetkama, stihovima, bojišnicom i naposljetku nerazjašnjenom smrću – ostaje fascinantan spoj autodestrukcije i prkosa.
Punker koji nije osjećao bol
Na pozornici je "+punker po narodnosti, prijatelj po zanimanju+" rezanjem žiletima, gašenjem cigareta o kožu i paljenjem vlastite noge odlazio dalje od Iggyja Popa, stječući status urbane legende. U dokumentarcu je priznao da se nije ubio samo „jer bi mama plakala”.
Krvava tučnjava i devet godina u Popovači
Na Dan Republike 1981. braća Čuljak sudjeluju u sukobu u hotelu Slavonija; jedan Vinkovčanin pogiba nožem. Ivica je osuđen na 12 godina, ali umjesto na Goli otok završava u zatvorskoj psihijatrijskoj bolnici Popovača. Dijagnosticiran mu je granični poremećaj osobnosti, a povremeni dopusti pretvaraju ga u zvijezdu jugoslavenskog punka. Objavljuje tri albuma i zbirke poezije.
Dragovoljac „po narodnosti punker”
S početkom rata dragovoljno pristupa 109. brigadi HV-a na vinkovačkom ratištu. „Ne zanima mene to Hrvat i Srbin jer ja sam ti po nacionalnosti punker, ali tamo neki hoće moju majku i brata da ubiju… e pa neće moći…”, govorio je novinarima, pozirajući s kalašnjikovom i plastičnom pelerinom među kukuruzima.
Mitovi s prve crte
Mediji su gutali njegove priče: od navodnog prerušavanja među četnike koje je potom pobio, do zastrašivanja zarobljenih oficira JNA samoozljeđivanjem – priča kaže da je jedan od njih pao u nesvijest, a potom „priznao sve” u pola sata provedenih s Čuljkom.
Misterij smrti u središtu Vinkovaca
Satan Panonski poginuo je 27. siječnja 1992. u centru grada. Službena verzija kaže da je poskliznuo, puška sama opalila i metak mu probio glavu. No kruže priče o četničkom snajperu, obračunu suboraca, pa i naređenom smaknuću zbog neposluha, dok najcrnja teorija spominje samoubojstvo nakon majčine ispovijesti o gladi u progonstvu.
Svaka od tih varijanti čini se jednako vjerojatnom – i jednako uklapa u kaotičan mozaik čovjeka koji je, između punkerskih ožiljaka i ratnih metaka, redefinirao pojam osobne i društvene granice.