Dražen, zaljubljenik u povrtlarstvo kojega mnogi u vrtlarskim zajednicama zovu „šaptačem rajčicama”, posljednjih godina posvetio se spašavanju i besplatnom dijeljenju sjemena starih sorti rajčica.
„Jedna sjemenka donese toliko sreće ljudima, i to je glavni razlog zbog kojega to radim”, kaže kroz smijeh dok pokazuje staklenke pune šarenih koštica s oznakama poput „Volovsko srce”, „Jabučar” ili „Šarena Stara”.
Komercijalne rajčice koje svakodnevno završavaju na policama trgovina, objašnjava, uglavnom su hibridi dobiveni iz tek nekolicine izvornih linija. Takve biljke jesu ujednačenog oblika i veličine, ali često gube aromu i prilagodljivost na lokalne klimatske uvjete. Stare sorte, suprotno tomu, čuvaju raznolikost boja, okusa i mirisa koji podsjećaju na vrtove naših baka.
Draženovo sjeme putuje po cijeloj Hrvatskoj: šalje ga poštom, razmjenjuje na sajmovima te daruje školama i vrtićima kako bi djeca naučila kako od jedne zrna nastaje plod. Ključan savjet koji ponavlja svima glasi:
• Sijati početkom ožujka – tada biljka stiže proći cijeli vegetacijski ciklus prije prvih jesenskih hladnoća; • Koristiti prozračno, hranjivo tlo te puno sunčeve svjetlosti; • Izbjegavati kemijska gnojiva i osloniti se na kompost ili prirodna tekuća gnojiva.
Njegova misija nadilazi samu sadnju. Svaka poslana sjemenka, tvrdi, simbol je otpora uniformiranom okusu i naporima industrije da definira što rajčica „mora” biti. Za Dražena rajčica je priča o naslijeđu i zajednici – a najljepši trenutak je, kaže, fotografija zrelog, sočnog ploda koju mu pošalje netko tko je prvi put zasadio njegovu sortu.
Tom malom gestom uzgoja stare rajčice, zaključuje, „čuvamo dio identiteta i učimo strpljenju – jer biljka, baš kao i čovjek, najbolje raste kad je voljena”.