Kristina Grubiša (29), kazališna redateljica koja je prošle godine završila dobrovoljno služenje vojnog roka, odlučila je uniformu zadržati i nakon obuke.
„Rat je grozna, strašna pojava za koju se svim srcem nadam da se više neće javiti na našim prostorima”, kaže Grubiša, svjesna da prisega nosi odgovornost potencijalnog upućivanja u krizna područja.
Ključni moment bio je sam vojni rok: intenzivna fizička priprema, rad s instruktorima i, kako ističe, „posebna povezanost“ među polaznicima. Nakon temeljnog drila uslijedila je tehnički zahtjevna specijalizacija za vojnu vezu u Velikoj Gorici, gdje se traži visoka razina informatičkih vještina i engleskog jezika te se radi s naprednom vojnom tehnologijom.
„Opcije su brojne. Za mlade željne znanja vojska nudi odličan spektar mogućnosti“, objašnjava Grubiša, napominjući da je i sama tek ulaskom u sustav otkrila koliko različitih karijernih smjerova postoji – od diplomacije i prve pomoći do inženjerskih i informatičkih poslova.
U uniformi joj, kaže, dani nikad nisu isti. Rano buđenje, jutarnja priprema i potom niz izazovnih zadataka prođu brzo, a jasno definirano radno vrijeme ostavlja joj popodneva za umjetničke projekte. Time je, tvrdi, spojila dvije velike strasti: redateljski rad i dinamično vojno okruženje.
Iako ne skriva da joj je kazalište i dalje važan izvor inspiracije, trenutno ju najviše ispunjava ravnoteža između umjetnosti i vojne discipline: „Vojska mi je dala strukturu koju prije nisam imala; sada u slobodnim satima mogu režirati, pisati i istraživati nove hobije.“