Poznato lice informativnog programa Nove TV Sanja Vištica već gotovo dva desetljeća prati rubrike koje je vode od operacijske sale do pilotskog kokpita, od baze vatrogasaca na Krku do ulica Amsterdama i Pariza. U razgovoru za Reflektor ispričala je kako je taj tempo oblikovao njezino novinarsko sazrijevanje i zašto i dalje, gotovo dječački, jedva čeka montirati novi prilog.
„Ponosna sam na svoj put, čistog sam obraza, nikom ništa nisam dužna i sve sam postigla svojim trudom i radom”, kaže Vištica i dodaje da istim žarom ulazi u svaku priču kao i prvog dana. I danas, priznaje, osjeti nalet adrenalina kad se s terena vraća s idejom za grafike i kadar koji će otvoriti prilog: „Kad tog osjećaja nestane, znat ću da je vrijeme da odem iz novinarstva.”
Godine iskustva donijele su joj – kako kaže – mirnoću i otpornost: „Moraš očvrsnuti, inače ćeš teško opstati jer je ovo posao koji te baca u razne situacije i stalna je utrka s vremenom.” Usprkos zahtjevnom ritmu, ostala je privržena misiji zbog koje je i krenula pred kamere: biti glas onih koji sami ne mogu protiv sustava.
Promjene u medijima prate je jednako dugo koliko i terenske snimke, ali jednu stvar otvoreno priznaje da je brine: „Kad vidim da se gaze neka načela samo radi klikova.”
Privatni mir najčešće pronalazi na jugu, u rodnim Pločama. Zagreb je adresa, ali – kako otkriva – srce je uvijek vuče prema gradu iz djetinjstva, gdje se, kaže, najlakše podsjeti zašto je izabrala novinarstvo i što joj je važno.
Od noćnih dežurstava s hitnom službom do užurbanog krojenja priloga prije dnevnika, Sanja Vištica ostaje vjerna jednostavnoj postavci: ako priča vrijedi gledatelje, onda vrijedi i njezin trud.