Let američke Službe za domovinsku sigurnost (DHS) s petoricom deportiranih migranata sletio je u Esvatini, što je prva provedba nove politike slanja stranaca u „sigurne treće zemlje” nakon što je Vrhovni sud krajem lipnja ukinuo ograničenja za takve deportacije.
DHS-ova glasnogovornica Tricia McLaughlin objavila je kako su na letu bili državljani Vijetnama, Jamajke, Laosa, Kube i Jemena, svi osuđeni za teška kaznena djela, uključujući silovanje maloljetnika i ubojstvo. „Ovaj je let prevezao pojedince toliko barbarske da ih njihove matične države nisu htjele primiti natrag”, navela je McLaughlin.
Presuda Vrhovnog suda omogućila je administraciji predsjednika Donalda Trumpa da nastavi deportirati migrante u države koje nisu njihova domovina, bez obveze da im pruži priliku dokazati da bi ondje mogli trpjeti štetu. Taj je potez ključan dio agresivnijeg pristupa masovnim deportacijama.
• 4. srpnja SAD su već deportirale osam muškaraca u ratom pogođeni Južni Sudan. Oni su u svibnju ukrcani na let, ali je avion preusmjeren u Džibuti, gdje su tjednima bili zatočeni u preuređenom brodskom kontejneru. • Bivši „car granice” Tom Homan priznao je da ne zna što se dogodilo s tim muškarcima: „Ako smo nekoga uklonili u Sudan, mogao je tamo ostati tjedan dana i otići, ne znam.”
Unutarnja uputa Carine i imigracijske službe (ICE) od 9. srpnja, koju je potpisao vršitelj dužnosti direktora Todd Lyons, predviđa da će agencija obično čekati najmanje 24 sata prije deportacije, ali u „hitnim okolnostima” može najaviti odlazak i samo šest sati ranije, pod uvjetom da osoba dobije priliku razgovarati s odvjetnikom. Dokument također navodi da se migrante može poslati u zemlje koje su obećale da ih neće progoniti ni mučiti, „bez potrebe za daljnjim postupcima”.
Aktivisti za ljudska prava upozoravaju da nova praksa potkopava pravo na pravičan postupak i produbljuje rizike za deportirane, dok administracija ističe sigurnosni aspekt.
Esvatini, posljednju apsolutnu monarhiju Afrike, od 1986. vodi kralj Mswati III., često kritiziran zbog raskošnog načina života i optužbi za kršenje ljudskih prava. Država bez izlaza na more smještena je između Južnoafričke Republike i Mozambika.