Rat u Ukrajini, ali i niz novijih sukoba, pokazao je koliko su bespilotne letjelice postale ključno oružje. Masovno proizvedeni kineski dronovi pretvorili su se u glavni faktor na bojištu – od udara na ruske rafinerije do izviđanja i obilježavanja ciljeva uz crtu fronte.
Istodobno, Europu zabrinjava sve veći broj neidentificiranih dronova iznad zračnih luka u Danskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Norveškoj i Njemačkoj. Danski ministar obrane Troels Lund Poulsen upozorio je da ono što se danas uspijeva detektirati, "za dva ili tri tjedna možda više neće biti moguće", pa se sigurnosne službe moraju neprestano prilagođavati.
Pretplata umjesto jednokratne kupnje
U tom je kontekstu švedska tvrtka Saab ponudila model „naoružanja uz pretplatu”. Umjesto da vojske jednom kupe radar koji će brzo zastarjeti, Saab nudi ugovore u kojima se sustavi softverski i hardverski nadograđuju onoliko često koliko je potrebno – po uzoru na ažuriranja pametnih telefona.
„Kao kod iPhonea – stalna ažuriranja softvera čine sustav boljim. Isto bi trebalo vrijediti i za obranu od dronova”, poručuje izvršni direktor Bengt Johansson. Vjeruje da će se borba između dronova i protudronskih sustava voditi ponajprije umjetnom inteligencijom, zbog čega smatra pretplatnički model jedinim održivim rješenjem.
Loke već štiti vojne baze
Među spremnim rješenjima je protudronski sustav Loke, koji spaja više senzora, nadzorno središte i AI analitiku sposobnu razlikovati pticu od drona, prepoznati prijateljske ili neprijateljske letjelice te predložiti protumjere – od elektroničkog ometanja do fizičkog onesposobljavanja.
Johansson navodi da Saab može isporučiti „stotine tisuća dronova u kratkom roku”, no upozorava kako industriji trebaju dugoročne državne garancije kako ne bi ostala bez narudžbi i sredstava za istraživanje.
Trka koja se nikad ne završava
Razvoj dronova i protumjera mijenja se iz dana u dan; ono što je danas učinkovito, sutra postaje zastarjelo. Stoga Saab ističe da kupci moraju planirati stalnu nadogradnju kako bi sustavi ostali operativni. U protivnom, oprema se može degradirati ili čak u potpunosti onesposobiti.
Uz tehnološku utrku, na stolu je i strateško pitanje ovisnosti Europe o dobavljačima izvan Unije. Ako kontrole i nadogradnje prestanu, tvrdi Johansson, gubi se i sigurnosna autonomija – luksuz koji si, nakon iskustava iz Ukrajine, europske države više ne žele priuštiti.