Godinama je medicinska definicija smrti bila gotovo aksiom: prestanak otkucaja srca i moždane aktivnosti označava biološki kraj. No, istraživanja ruske neurokirurginje i znanstvenice Natalije Bekhtereve potkopavaju tu dugogodišnju granicu.
Bekhtereva je, prateći pacijente koji su se vratili iz stanja kliničke smrti, uočila iznimno snažne i kratkotrajne električne impulse u mozgu – točno u trenutku kada bi srce stalo. Ti valovi nisu nalikovali nijednom poznatom obrascu moždane aktivnosti. U svoje je bilješke zapisala: „Ono što sam primijetila u mozgu ljudi na samom rubu života proturječi klasičnom shvaćanju smrti. Ne radi se o susretu s prošlošću, već o susretu s nečim što nas je cijelo vrijeme pratilo.”
Preživjeli pacijenti opisivali su gotovo identična iskustva. Umjesto susreta s preminulim rođacima, govorili su o „nepoznatim prisutnostima” koje su doživjeli kao svjesne, smirene i obuhvatne. Prostore koje su navodno vidjeli opisivali su kao „ni tamne ni svijetle”, bez jasnih kontura, ali „ispunjene snažnim osjećajem inteligencije”.
Za znanstvenicu je upravo ponavljanje ovih elemenata ključno: podaci upućuju na to da se u kritičnom djeliću sekunde događa proces koji nadilazi poznatu fiziologiju. Svjedočanstva i neuobičajeni moždani valovi otvaraju pitanje mijenja li svijest samo svoj oblik u trenutku smrti umjesto da potpuno nestane.
Bekhtereva naglašava da njezina zapažanja ne potkrepljuju religijske ili paranormalne teorije, nego pozivaju na prošireni znanstveni okvir. Sve veći broj neurofiziologa, potaknut njezinim radom, sada nastoji razumjeti što zapravo pokreće te misteriozne impulse i kako ih povezati s subjektivnim doživljajima pacijenata.
Iako su rezultati preliminarni, rasprava je već otvorena: gdje završava biologija, a počinje – ili nastavlja – ljudska svijest?