Den Haag – Razdragano slavlje u sjedištu Demokrata 66 (D66) pretvorilo se u svjesnost koliko je pobjeda krhka: stranka je na parlamentarnim izborima osvojila 26 mjesta, jednako kao i krajnje desni Slobodarska stranka (PVV) Geerta Wildersa, no sada predstoji maratonsko sastavljanje većine.
Prema još neslužbenim rezultatima, D66 je s devet mandata iz prošlog saziva skočio na 26, dok je Wilders, koji je 2023. trijumfirao s 37 zastupnika i potom predvodio kratkotrajnu četverostranačku koaliciju, doživio gubitak od 11 mandata. Razlozi za nagli preokret leže u gotovo godini dana bolnih koalicijskih pregovora, potom jedanaest mjeseci jalove vladavine i spektakularnog raspada vlade nakon što partneri nisu prihvatili Wildersove drakonske planove za migraciju.
Optimistična kampanja Roba Jettena – vođena pod motom „het kan wél” (u slobodnom prijevodu „može se”) – suprotstavila je „pozitivan, miran i konstruktivan” ton zapaljivoj Wildersovoj retorici. Strategija se isplatila, ali nizozemski proporcionalni sustav – svaki 0,67 % glasova donosi mandat – znači i iznimnu rascjepkanost: u novi parlament ulazi čak 15 stranaka, a D66 je uspio pridobiti tek oko 17 % birača.
Jetten je u utorak imenovao pregovaračkog „izvidnika” koji će ispitati raspoloženje mogućih partnera. Za većinu od 76 mjesta najizglednija je široka četverostranačka koalicija D66-a s liberalno-konzervativnim VVD-om, zeleno-socijaldemokratskim savezom GL/PvdA i demokršćanskim CDA-om, koja bi imala udobnih 86 mandata. No VVD zasad odbija sjediti u vladi s GL/PvdA-om, preferirajući desnije partnere. Jedini realan izbor na toj strani spektra je nacional-konzervativni JA21, ali kombinacija D66-VVD-CDA-JA21 imala bi samo 75 mjesta – jedno premalo za većinu, uz duboke ideološke pukotine oko manjinskih prava i klimatske politike.
Ako se povijest ponovi, pregovori bi mogli potrajati mjesecima – rekord iz 2021./22. iznosio je 299 dana. U međuvremenu će Wilders iz oporbe nastaviti dominirati javnom raspravom i vući nizozemsku politiku udesno; krajnje desni blok ukupno je, unatoč PVV-ovu padu, dobio još jedno mjesto.
Za europske liberale Jettenovo izjednačenje s populistima donosi tračak nade, no lekcija je jasna: optimizam i otvorenost prema širokim savezima malo vrijede bez visoko fragmentiranog sustava, razočaranih birača i slabe ljevice – a ni tada borba s radikalnom desnicom nije ni blizu završena.