Zabrana izlova male plave ribe na više kvarnerskih i istarskih pošta otvorila je novu pukotinu među samim ribarima. Dio njih tvrdi da je mjera uvedena „bez konzultacija” i da su pred nju stavljeni pred gotov čin. Na prošlogodišnjim sastancima, prisjećaju se, „koliko ribara – toliko prijedloga i stavova”, pa je državna administracija na kraju sama odredila pravila igre.
Drugi, pak, priznaju da je stanje na moru tražilo intervenciju. „Nema smisla loviti to sitno”, kaže jedan kvarnerski koćar, podsjećajući da se nedavna srdela u zaljevu jedva mogla prodati ni za otkup ni za preradu.
Tko je sada spreman riskirati dulji isplov, odlazi na otvoreno more i ondje, kažu, nailazi na sardelu „solidne veličine”. No do ulova je teže doći nego što se čini. Jedan od iskusnijih ribara svoj je prosjek opisao kratko: „Standardno slabo!” Pojašnjava da jato tek počne formirati, a za pola sata nalijeću tune, dupini ili luci koji sve rastjeraju. Rezultat je jedna do dvije tone ribe, „tri tone je super”, i to nakon sati potrage daleko od matične luke.
Mala olakšica stigla je iz Uprave za ribarstvo koja je ove zime skratila lovostaj. Umjesto nekadašnjeg potpunog mirovanja u veljači, zabrana je ove godine završila već s krajem siječnja, pa su flote ranije vratile mreže u more.
Ipak, dok se ribari ne usuglase oko zajedničkog plana, teško je očekivati da će imati snažan pregovarački položaj. Za sada ih, osim podijeljenih stavova, povezuje tek zajednička briga: hoće li se srdela oporaviti prije nego što ih stamina i gorivo ostave na suhom obali.