Joy Hui Lin, istraživačica knjiga koja živi u Parizu, prošlog je ljeta u Le Maraisu doživjela scenu koja ju je neugodno iznenadila. Dok je u „lijepoj ljetnoj haljini i velikom elegantnom šeširu” pozirala dvojici studenata koji su je pitali za modni savjet, jedan joj je na kraju razgovora priznao: „Ove su naočale cijelo vrijeme snimale.” Na njezinu zaprepaštenost, u pitanju je bio diskretni model Ray-Ban Meta pametnih naočala koji u okviru skriva kameru za videozapis iz perspektive nositelja.
Sličnih je susreta, sudeći prema lavini videa na Instagramu i TikToku, sve više. Kreatori opremljeni pametnim naočalama snimaju razgovore s prolaznicima, nepodopštine u trgovinama ili – najčešće – pokušaje zavođenja nepoznatih djevojaka po plažama i noćnim klubovima. Zbog toga su uređaji dobili podrugljiv nadimak „pervert-naočale”.
Problem nije samo nedostatak pristanka snimljenih osoba. Pametne naočale od 299 do 499 američkih dolara automatski šalju videozapise u oblake kompanije, gdje ih pregledavaju vanjski radnici, pa su već isplivali slučajevi da su na serverima završile scene golotinje, seksa ili odlazaka na zahod za koje snimatelji ni sami nisu shvatili da su ih prenijeli. Zbog toga je pokrenuta potrošačka tužba za zaštitu privatnosti.
Dodatnu zabrinutost podgrijava umjetna inteligencija integrirana u aplikaciju koja na temelju prikupljenih videa dalje trenira algoritme. Uređaj je trenutačno najprodavaniji u kategoriji – samo tijekom 2025. prodano je 8 milijuna pari – a zbog klasičnog Ray-Ban dizajna prolaznicima je teško primijetiti da su snimani.
Lin je snimatelju jasno rekla da ne želi da njezin lik završi na društvenim mrežama i naknadno je provjerila da video nije objavljen. No doživljaj ju je, kaže, „uznemirio” i osvijestio koliko je teško prepoznati skrivenu kameru u svakodnevnom razgovoru licem u lice.
Rješenje vidi u zakonodavstvu: Danska je već zakoračila u smjeru individualnih autorskih prava nad vlastitim likom, što bi, smatra, moglo postati europski standard protiv neovlaštenog snimanja i AI-krivotvorina.
Za sada, svaki susret s nepoznatim ljudima u naočalama podsjeća je da tehnologija može okrenuti ulicu u pozornicu – i da publika možda već gleda.