Na hrvatskom Redditu ovih dana buknula je žustra rasprava nakon što je 22-godišnja studentica ispričala kako već godinama nastoji nagovoriti majku da se vrati na tržište rada. Majka, stara 45 godina, posljednjih 16 godina nije zaposlena i, prema kćerinim riječima, odbija ponude uz objašnjenje: „Ne isplati mi se raditi za 900 eura.”
Obitelj tako živi isključivo od očeve plaće, dok studentica i njezina srednjoškolka sestra brinu da će se majčin nedostatak staža jednoga dana pretvoriti u prenisku mirovinu – ili potpunu ovisnost o tatinoj. Korisnici su se brzo podijelili u dva tabora.
- „Tko hoće, nađe načina, tko neće, nađe izliku” – poručila je većina, ocjenjujući kako je stav majke zapravo odsustvo volje za radom.
- Drugi su pokušali razumjeti razloge: „Mama se navikla biti doma. Nakon 16 godina pauze strah i nedostatak iskustva znaju biti paralizirajući.”
Pojavila su se i upozorenja na dugoročne posljedice. „Skužit će možda kad dođe mirovina, ali možda ni tad”, napisao je jedan korisnik, dok je drugi zaključio: „Uzet će muževu mirovinu kad umre, jer statistički žene žive dulje.”
Autorica je naknadno otkrila kako je otac u više navrata predlagao supruzi da pronađe posao, no ona bi svaki put zaprijetila razvodom. Razlog za prvotno napuštanje posla bio je dolazak mlađe kćeri; godinama je isticala da joj mora pomagati oko škole.
Konačni konsenzus nije postignut. Jedni tvrde da je 900 eura, uz plaćeni prijevoz i topli obrok, „pristojan početak nakon duge pauze” te da je riječ o osobnoj odgovornosti. Drugi smatraju da su „obiteljski dogovor i briga za djecu” legitiman razlog za ostanak kod kuće – premda priznaju da se time riskira kasnija egzistencija.
Premda je priča jedne obitelji, rasprava je otvorila šire pitanje: kada se (ne)rad doista „ne isplati” i tko na kraju plaća cijenu dugotrajne pauze od posla – pojedinac, partner ili cijela obitelj?