Mladi Splićanin koji je 2012. priznao dvostruko ubojstvo – tvrdio je da je time branio sestru od silovanja, a roditelje od zlostavljanja – tijekom izdržavanja višegodišnje kazne dobivao je slobodne vikende. Umjesto mirnog boravka u obiteljskom krugu, vraćao se u gradsku sivu zonu prepunu kokaina i „partijanja” u zagušljivim stanovima lokalnih dilera.
Prema našim saznanjima, svaki izlazak iz zatvora pretvarao se u višednevni maraton droge i alkohola. Dileri su ga, kažu upućeni, rado „počastili” bijelim prahom – htjeli su se, navodno, družiti s „poznatim likom” čija je priča godinama intrigirala grad. U te su se stanove slijevali ljudi iz raznih slojeva: od sitnih preprodavača do tzv. zlatne mladeži, a atmosfera je podsjećala na poluilegalne aftere – zamračene rolete, glasna glazba, polugole osobe i neprekidno valjanje bankovne kartice preko staklene plohe.
Potvrđeno je da je osuđenik bio pozitivan na drogu najmanje dva puta po povratku u kaznionicu. Unatoč tomu, disciplinske mjere ostale su minimalne, a privremeni prekidi kazne nastavljeni su. Službena objašnjenja zatvorske uprave svodila su se na tvrdnju da „rehabilitacija traži postupnost i povjerenje”.
U međuvremenu se, govore svjedoci, promijenio i njegov obiteljski život: od zaštitnika se pretvorio u agresivnog suživitelja, sklonog prijetnjama i fizičkim ispadima. Policija je nekoliko puta intervenirala zbog prijava o narušavanju javnog reda, a u barem jednom slučaju obitelj je morala napustiti stan dok se situacija ne smiri.
Cijelu priču dodatno komplicira pitanje odgovornosti sustava. Stručnjaci upozoravaju da povremeni izlasci mogu pomoći reintegraciji zatvorenika, ali samo uz strogi nadzor i terapijski program. U Splitu se, čini se, nadzor sveo na formalnu prijavu dolaska i odlaska, bez provjere okruženja u kojem se osuđenik kreće.
Sada, dok se čeka novo sudsko ročište zbog kaznenih djela nasilja u obitelji, postavlja se gorko pitanje: jesu li vikendi na slobodi, umjesto da ga resocijaliziraju, zapravo pogurali posrnulog mladića još dublje u svijet ovisnosti i nasilja? Odgovor bi mogao presudno utjecati na buduću sudsku praksu prema sličnim zatvorskim privilegijama.