Renee Nicole Good, 37-godišnja majka iz Minneapolisa, ubijena je prošle srijede kada je agent američke Imigracijske i carinske službe (ICE) Jonathan Ross ispalio više hitaca na njezin automobil s prednje i bočne strane. Good je tako postala najmanje 25. osoba koju je, od 2015. godine, usmrtio agent ICE-a.
Neovisni forenzičari ubrzo su, analizirajući videosnimke iz različitih kutova, rekonstruirali događaj koji se odigrao u svega nekoliko sekundi. Njihova rekonstrukcija pokazuje očite proturječnosti između službene verzije Bijele kuće i Ministarstva domovinske sigurnosti – prema kojoj je Ross pucao u samoobrani – i onoga što se na snimkama vidi.
Takve proturječnosti, međutim, dosad nisu dovele do kaznenih optužnica. Nema naznaka da je ijedan agent ICE-a ikada kazneno gonjen zbog pucnjave u službi.
Ključni podaci: • Agenti ICE-a upotrijebili su vatreno oružje u javnim prostorima s prolaznicima najmanje 22 puta. • U sedam slučajeva pogođena osoba uopće nije bila meta akcije. • Pravo na smrtonosnu silu temelji se na procjeni da je ona „objektivno razumna i nužna“, što tvrdnju o samoobrani čini gotovo nemogućom za osporiti.
Istrage sporije od reakcije na terenu Istrage pucnjava često traju mjesecima, rijetko završavaju optužnicom, a rezultati rijetko dospijevaju u javnost. Većinu vodi savezna razina, dok državna i lokalna tijela nerijetko nemaju ovlasti – ili volje – za pokretanje postupaka.
Samo dan nakon pucnjave u Minneapolisu, Državni ured za kaznena istraživanja Minnesote povukao se iz zajedničke istrage s FBI-jem. Taj neočekivani potez dodatno je pojačao sumnje u transparentnost i temeljitost procesa utvrđivanja odgovornosti za smrt Renee Nicole Good.
Obitelj ubijene i organizacije za ljudska prava sada traže javne odgovore na pitanje: kako je moguće da savezni agenti tako često pucaju – a gotovo nikad ne odgovaraju?