Priča o navodnom povratku štandova na tršćanski Ponterosso pokazala se samo prvoaprilskom dosjetkom, ali reakcije čitatelja otkrile su koliko je tema još uvijek živa među ljudima s hrvatske strane granice.
Brojni komentari pristigli nakon objave svjedoče o snažnim uspomenama na razdoblje kada se u Trst nije išlo samo po robu, nego i po doživljaj. Čitatelji su podsjetili na „neposrednost, šušur, razgledavanje, druženje i osjećaj da se odlazi nekamo posebno” – duh koji, kako kažu, danas nedostaje.
I dok su neki odmah shvatili da se radi o šali, mnogi su izrazili želju da se takva atmosfera doista vrati. Upravo ta čežnja za vremenom kada je odlazak na Ponterosso bio mali ritual – jutarnja kava, pregled štandova, pašticada u obližnjoj konobi i povratak kući s vrećicama punim talijanskih delicija – objašnjava zašto je priča pogodila dublje od obične podvale.
Redakcija koja je objavila šalu navela je da im je cilj bio izmamiti osmijeh i „nakratko evocirati dio tih sjećanja”. Sudeći po povratnim porukama, uspjeli su: aprilili su dio čitatelja, ali su mnogima probudili tople uspomene na zlatne dane tršćanskog šoping-rituala.