Četrdeset godina nakon što je dogovor iz mjesta Schengen simbolično otvorio europski kontinent, sustav slobodnog kretanja našao se na novom ispitu. Sve veći broj država Europske unije ponovno uvodi granične kontrole – doduše bez carina, ali uz provjere koje bi trebale biti tek privremene.
• Najveći dio nadzora uspostavlja se unutar samog schengenskog prostora, a ne na vanjskim granicama Unije. • Vlade formalno opravdavaju potez ratom u Ukrajini, krizom na Bliskom istoku i nestabilnošću zapadnog Balkana. • U praksi je detonator bila migrantska politika posljednjeg desetljeća, osobito njemački pokušaj hitnog popunjavanja radnih mjesta. Rezultat su milijuni tražitelja azila koji se kreću Unijom bez jasnih izgleda za posao.
Njemačka je, suočena s pritiskom, počela vraćati dio migranata u Poljsku. Varšava je uzvratila obustavom slobodnog prolaza prema Njemačkoj, čime je Schengen – jedan od temeljnih projekata europskog ujedinjenja – de facto suspendiran na toj granici.
Podsjetimo, nakon pada Berlinskog zida Europa je sustavno rušila prepreke koje su dijelile kontinent. Eurozona i Schengen zamišljeni su kao cement europskog jedinstva, a sloboda kretanja kao njegov najuvjerljiviji simbol. Danas, na okruglu obljetnicu, svaka država ponovno „gleda sebe i svoje interese”, podižući nove barijere ondje gdje su stare tek nedavno nestale.
Beč, Berlin, Pariz i druga središta poručuju da su kontrole privremene, no kritičari upozoravaju: mir, visoki životni standard i sama ideja Unije teško se mogu graditi dok se granice – makar privremeno – vraćaju među partnerima.