Susret sa zmijom u vlastitom dvorištu najčešće je rezultat dva čimbenika – obilja skrovitih mjesta i dostupne hrane. Stručnjaci savjetuju nekoliko provjerenih koraka koji bez uporabe teških kemikalija mogu značajno smanjiti mogućnost neželjenih gostiju.
Prvo na popisu je uredno dvorište. Redovito košenje trave, rezanje gustog raslinja te uklanjanje hrpa kamenja, dasaka ili starog građevinskog materijala lišava zmije zaklona, pa se brže povlače u prirodu. Jednako je važno držati broj glodara pod nadzorom: miševi i štakori glavna su zmijska lovina, pa povremena deratizacija šupa i ostalih pomoćnih objekata gotovo je nužna u područjima gdje se zmije učestalo pojavljuju.
Ako se ipak približe, jak miris amonijaka pokazao se najučinkovitijim prirodnim repelentom. Dovoljno je stare krpe namočiti u otopini i rasporediti ih na nekoliko skrovitih točaka; intenzivan miris većinu zmija tjera u bijeg. U dvorištima s bazenom pomoć može pružiti i ocat – posut duž rubova, stvara neugodnu aromatičnu barijeru koja odbija ne samo gmazove nego i pojedine insekte.
Dodatnu zaštitu donosi pametan odabir biljaka. Češnjak, luk, ružmarin, pelin, limunska trava, neven, bosiljak, kadulja, đumbir i majčina dušica razvijaju mirise koje zmije instinktivno izbjegavaju. Sadnja ovih vrsta oko terasa, dječjih igrališta ili povrtnjaka stvara prirodni obrambeni prsten. Neki vrtlari zaklinju se i u rubne trake napravljene od ljudske kose – miris keratina navodno im nije po volji.
Naftalin se još uvijek spominje kao pomoćno sredstvo, no s njim treba oprezno: kuglice treba zaštititi od kiše, postaviti izvan dohvata djece i kućnih ljubimaca te redovito provjeravati je li miris i dalje prisutan.
Iako nijedna metoda nije stopostotna, kombinacija urednog okoliša, kontrole glodara i ciljano raspoređenih prirodnih repelenta u pravilu dramatično smanjuje šansu da se zmija nastani u blizini kuće.