Prijetnja bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da će „cijela civilizacija nestati” – objavljena na Truth Socialu svega nekoliko sati prije nego što je stupilo na snagu krhko primirje između Sjedinjenih Država, Izraela i Irana – otvorila je pravni spor rijetko viđen u tako ogoljenom obliku: jesu li riječi same po sebi dovoljne za kvalifikaciju ratnog zločina?
Što kaže međunarodno humanitarno pravo?
• Stephen Rapp, nekadašnji američki veleposlanik-at-large za pitanja ratnih zločina, pozvao se na članak 51. Dodatnog protokola I Ženevskih konvencija, koji zabranjuje prijetnje usmjerene na teroriziranje civilnog stanovništva. „Ako prijetim da ću vam ubiti djecu, a to ne učinim, i dalje je riječ o kažnjivom ucjenjivanju”, istaknuo je Rapp, zaključivši da sama prijetnja može činiti ratni zločin.
• Kevin Jon Heller, profesor međunarodnog prava u Kopenhagenu, ocjenjuje da je objava „očito kršenje članka 2(4) Povelje UN-a”, koji zabranjuje prijetnju ili uporabu sile protiv teritorijalnog integriteta druge države. Ipak, napominje da međunarodni sudovi uglavnom zahtijevaju „ozbiljne posljedice” za civile kako bi se prijetnja tretirala kao ratni zločin – a to se još nije dogodilo.
• Gerry Simpson s Londonske škole ekonomije podsjeća na zabranu „bez milosti” iz istog protokola – pravilo koje brani izjavu da se neprijatelju neće poštedjeti život ni prihvatiti predaju. Po njemu, prijetnja je „okrutna i opasna, a ima i pravni učinak”.
Granica između protupravnog i kaznenog
Međunarodno pravo jasno brani prijetnje upotrebom sile, no za ratni zločin obično traži viši prag: dokaz da je prijetnja uzrokovala stvarnu štetu civilima. Sudska praksa (npr. pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju) uglavnom je postupala protiv zapovjednika čije su prijetnje bile popraćene granatiranjem ili opsadom.
Američka izuzeća i skeptičnost prema sudovima
Problem dodatno komplicira dugogodišnja američka distanca prema međunarodnim tribunalima:
• SAD nikada nije ratificirao Dodatni protokol I, pa se on formalno ne primjenjuje u američkom pravu. • Washington nije član Međunarodnoga kaznenog suda i više je puta osporavao njegovu nadležnost nad američkim državljanima.
John Yoo, profesor s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju, tvrdi da američki ustav daje prednost domaćem pravu nad međunarodnim: „Hoće li se poštovati određeno međunarodno pravilo, politička je odluka predsjednika.”
Selektivna primjena pravila
Prema profesoru Ericu Posneru s Čikaškog sveučilišta, Sjedinjene Države često „energično traže” poštivanje međunarodnog prava od drugih, a same se izuzimaju od ključnih obaveza. Iako takvu selektivnost prakticiraju i druge sile, američki primjer posebno dolazi do izražaja u trenutku kada isti akteri prizivaju međunarodne norme protiv svojih rivala.
Što slijedi?
Primirje koje je u međuvremenu stupilo na snagu zasad je zaustavilo otvorenu eskalaciju, no njegova dugovječnost ostaje neizvjesna. Dok traje, pravnici će nastaviti vagati može li jedna objava na društvenim mrežama – bez ijednog ispaljenog metka – prijeći granicu i ući u katalog ratnih zločina. Odgovor bi mogao imati dalekosežne posljedice za buduće sukobe, ali i za način na koji svjetski čelnici koriste digitalne megafone.
