Iskusni hrvatski trener podvodnog ribolova, koji posljednjih šest godina vodi školu spearfishinga, upozorava da većina rekreativnih, ali i mnogih natjecateljskih ronioca nosi bespotrebno velike količine olova na pojasu – ponekad i u olovnom prsluku. Takva praksa, kaže, povećava umor te stvara ozbiljan rizik od nesvjestice tijekom izrona.
„Zar ćeš zaista ići na ruparenje i roniti na deset i više metara s prslukom i s preko deset kila težine olova na sebi?!“ pita svoje polaznike, koji često uopće ne znaju izvesti pravilan duck dive nakon što skinu tek kilogram-dva viška utega.
Trener redovito demonstrira zaron bez ijednog kilograma olova, čak i u sedammilimetarskom odijelu. Nakon takve pokazne vježbe, dodaje, početna skeptičnost brzo prerasta u iznenađenje, a oni koji prihvate savjet ubrzo osjećaju razliku:
- Sigurnost: pozitivna plovnost na radnoj dubini omogućuje mirniji lov i puno lakši izron.
- Manji umor: s manje olova treba manje perajanja upravo kad su zalihe kisika i ATP-a pri kraju.
- Veća učinkovitost: agilniji ronilac brže zauzima idealnu poziciju, uz manje buke koja plaši ribu.
Preteško opterećenje, objašnjava, tjera ronioce da se cijelo vrijeme bore protiv potonuća, troše energiju i povećavaju šansu za black out. Podsvjesno, tijelo to prepoznaje pa koči želju za dubljim i dužim zaronima – što ograničava napredak i početnicima i iskusnima.
Rješenje je jednostavno: usavršiti duck dive, smanjiti utege i osloniti se na pravilan rad perajama. „Na kraju dana ili nakon samo jednog sata razlika je osjetna – noge će vam biti zahvalne“, zaključuje stručnjak, pozivajući ronioce da izbace suvišne kilograme i zarone sigurnije, lakše i duže.