Snježana Blažević iz Vrlike već tri desetljeća izrađuje narodne nošnje svojega kraja, a danas je – kako kaže – ostala gotovo jedina koja još poznaje sve tajne tog zahtjevnog umijeća.
„Za izradu jedne replike treba mi oko šest mjeseci“, otkriva Blažević, dodajući da i nakon 30 godina ne prestaje usavršavati tehnike veza i kroja koje su stoljećima oblikovale vrličku odoru.
Vrlička narodna nošnja neraskidivo je povezana s Vrličkim nijemim kolom, plesom bez glazbene pratnje u kojemu ritam nose sinkronizirani udarci opanaka. Plesači se kreću u krugu – otvorenom ili zatvorenom – pojedinačno ili u parovima, a strastveni tempo diktira jedinstven prizor koji je 2011. uvršten na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Svjetsku prepoznatljivost kolo je steklo zahvaljujući operi „Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca, s libretom Milana Begovića, čija se najpoznatija scenska izvedba tradicionalno održava u prirodnom amfiteatru kod izvora na Česmi – ambijentu koji mnogi smatraju najprikladnijom pozornicom za ovo djelo.
Dok ples i opera i dalje pronose glas o Vrlici, Snježana Blažević u svojoj radionici marljivo šije, pazeći da svaki konac i ukras ostanu vjerni naslijeđu. „Naša nošnja nije samo odjeća; to je priča o narodu, zemlji i vremenu“, poručuje, svjesna da od njezina umijeća ovisi i budućnost ovog jedinstvenog kulturnog simbola.