Raskošni muzej suvremene umjetnosti Kanal, smješten u nekadašnjoj garaži Citroëna na sjeverozapadnom rubu Bruxellesa, dovršen je 95 % i trebao bi se otvoriti 28. studenoga 2026. Ipak, zbog višemjesečne političke paralize u Regiji Bruxelles-Glavni grad sve se glasnije postavlja pitanje – hoće li uopće dočekati publiku.
Kolos od 12 500 m² izložbenog prostora na pet katova, s arhitektonskim centrom, restoranima i pozornicama za izvedbene umjetnosti, bio bi veći od londonskog Tate Moderna, pariškog Palais de Tokya i Guggenheima u Bilbau. Za prvo veliko otvaranje već su pripremljene posudbe Matissea, Picassa i Giacomettija iz pariškog Centra Pompidou, a trojezične popratne legende (francuski, nizozemski, engleski) već su otisnute.
Direktorica muzeja Kasia Redzisz upozorava da se bez jasne odluke o financijama rizikuje obustava radova: „Ako ne dobijemo proračunsku potvrdu, cijeli projekt može stati.” Kanal bi, prema planovima, stvarao 780 izravnih i neizravnih radnih mjesta i svake godine donio oko 144,4 milijuna eura briselskom gospodarstvu. Kompleks predviđa i 20 000 m² javnih površina te igralište koje potpisuje dobitnički kolektiv Assemble, a u pripremnim radionicama sudjeluju djeca iz 27 okolnih škola.
No, 537 dana nakon regionalnih izbora Bruxelles još nema vladu. Pregovara se o uštedama od milijardu eura na ukupnom proračunu od sedam milijardi. Stranka Les Engagés poručuje da „svi resori moraju pridonijeti kolektivnom naporu”, dok Zeleni Flamanci smatraju da se „trenutačne ambicije Kanala moraju drastično skresati”. Prema navodima belgijskih medija, liberalni MR predlaže rezanje godišnjeg proračuna muzeja od 35 milijuna eura za čak 60 %.
Posebno je na meti petogodišnje partnerstvo s Centrom Pompidou, koje Bruxelles košta dva milijuna eura godišnje. Direktor briselskog Wielsa Dirk Snauwaert drži da bi upravo tu trebalo tražiti uštede: „Mudra odluka bila bi raskinuti ugovor s Pompidouom i taj novac usmjeriti u kulturu.” Sumnje u potrebu francuskog partnerstva iznosi i belgijski kustos Chris Dercon, danas čelnik Fondation Cartier u Parizu: „Zašto nam uopće treba zbirka Pompidoua kad u Belgiji postoje neke od najboljih privatnih kolekcija u Europi?”
Unatoč skepticizmu, zagovornici tvrde da su slične kritike pratile Tate Modern i sam Centar Pompidou, a danas su oba nezamjenjivi urbani simboli. Redzisz poručuje kako je spremna na razumne rezove, ali upozorava: „Odgoditi ili napustiti Kanal sada značilo bi kulturno samoubojstvo za Bruxelles.”