Na 17. Danu velikih planova domaći gospodarstvenici raspravljali su o najvećim prijetnjama poslovanju. Zaključak je bio jasan: dok se na pandemije, ratove ili inflaciju ne može izravno utjecati, na nedostatak radne snage i tromost administracije – može i mora.
Katija Klepo, predsjednica Uprave AD Plastika, istaknula je da je njihova kompanija „stopostotno vezana uz autoindustriju” pa samim time izložena brojnim vanjskim rizicima. Kao odgovor navodi diverzifikaciju baze kupaca i ulaganja u razvoj, ali upozorava da je „danas najveći izazov radna snaga. Teško je pronaći ljude, ali još teže pratiti rast plaća”. Automatizacija pomaže, dodaje, no „znanje i kreativnost radnika ništa ne može zamijeniti”.
Mirko Habijanec, čelnik građevinske tvrtke Radnik, otvorio je pitanje sigurnosne infrastrukture. Podsjetio je da Hrvatska nema sustav skloništa niti domaću tvornicu armature, iako godišnje uveze čelika vrijednog 400–500 milijuna eura. „Oko dvije milijarde eura poslova preuzimaju tvrtke iz Indije, Kine i Turske. Hrvatske i europske tvrtke mogu izgraditi sve u Hrvatskoj – nema razloga da nam tržište zauzimaju strane kompanije”, poručio je.
Vlasnik distributerske grupacije Orbico Branko Roglić najvećim problemom smatra neučinkovitu administraciju: „U drugim državama građevinsku dozvolu dobijete za nekoliko mjeseci, a u Zagrebu čekate tri godine.” Predlaže smanjenje poreza i usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta te ideju da studenti nakon fakulteta određeno vrijeme rade u Hrvatskoj.
Turistički sektor, naglasio je Boris Žgomba iz Unilinea, ovisan je o stabilnosti: „Nećete putovati ako ne znate hoćete li se moći vratiti avionom.” Inflacija dodatno otežava planiranje, a bez kvalificiranih radnika „dobar hardver – hoteli i restorani – ne znači ništa”.
Unatoč teškoćama, zadnji panel donio je dozu optimizma. Ivan Bešlić iz Sofascorea vidi Svjetsko nogometno prvenstvo 2026. u SAD-u kao „godinu prilike” za iskorak, dok je Srđan Kovačević iz Orqe opisao kako je rat u Ukrajini potaknuo nagli rast potražnje za bespilotnim sustavima te ih natjerao na reorganizaciju: „Danas 98 posto posla ostvarujemo iz izvoza, a ako otvorite zapadni dron, velike su šanse da ćete unutra naći i neku našu komponentu.”
Stručnjakinja za upravljanje rizicima Iva Rogović Lekić podsjetila je da su kibernetičke prijetnje „sveobuhvatna opasnost” te da u Europskoj uniji svijest o njima trenutačno iznosi tek 45 posto.
Zaključak skupa mogao bi se sažeti u jednoj rečenici: kad je riječ o radnicima i birokraciji, poduzetnici očekuju brže i odlučnije poteze države jer upravo tu vide najveći – ali i najrješiviji – rizik.