Kada je 25. svibnja liberijski kontejnerski brod MSC Elsa 3 potonuo 13 milja od obale indijske Kerale, vlasti su hitno proglasile izvanredno stanje. Iako je naftna mrlja s 184-metarskog broda djelomično raspršena iz zraka, tri mjeseca kasnije ekološka šteta ne jenjava.
Među 643 kontejnera nalazile su se i 71 500 vreća sićušnih plastičnih kuglica poznatih kao nurdles. Do srpnja ih je, prema službenim podacima, pronađeno tek 7 920 – kap u oceanu u odnosu na milijune koji i dalje stižu na obalu tijekom snažnih monsunskih valova.
„The nurdles haven’t just polluted the sea – they’ve disrupted our entire way of life”, upozorava ribar Ajith Shanghumukham iz Thiruvananthapurama. Četverotjedna zabrana ribolova u četiri okruga je ukinuta, no tržišta i dalje odbijaju ribu, a mreže su pune peleta. Državna jednokratna pomoć od 1 000 rupija (oko 8,5 funti) obuhvatila je 100 000 ribarskih obitelji – tek nešto manje od tjedne zarade većine kućanstava.
Nurdlesi, zrnca veličine leće (1–5 mm), temeljni su sirovinski oblik gotovo sve plastike. Lako plutaju, teško ih je prikupiti, a u moru se ponašaju poput „toksičnih spužvi“: na sebe vežu postojane kemikalije poput PCB-a i PFAS-a te mogu prenositi štetne bakterije. „When ingested by marine life, these pellets introduce a cocktail of toxins directly into the food web”, objašnjava istraživač okoliša Joseph Vijayan. Područje nesreće – Malabarska struja – donosi gotovo polovicu indijskog ulova morske ribe, osobito tijekom monsuna kada plankton buja.
Procjene govore da će čišćenje trajati i do pet godina. Država Kerala zatražila je 1,1 milijardu američkih dolara odštete od brodarske kompanije MSC, koja je odgovorila protutužbom osporavajući nadležnost i visinu odgovornosti.
Problem, međutim, nadilazi lokalne granice. Nakon ove nesreće peleti su ponovo viđeni na plažama Šri Lanke, još svježoj u sjećanju na rekordni incident iz 2021. kada je X-Press Pearl ispustio 1 680 tona nurdlesa. Slični prizori zabilježeni su ove godine i na britanskoj obali Norfolka te u španjolskoj Galiciji.
Prema podacima škotske udruge Fidra, svake godine u okoliš dospije barem 445 000 tona plastičnih peleta, od čega je 41 % morskih izlijevanja. Stručnjaci upozoravaju da bi se, uz očekivano utrostručenje svjetske proizvodnje plastike do 2060., u prirodu moglo godišnje otjecati i do dvije bilijarde (2 000 000 000 000) zrnaca.
Usprkos razmjerima, za transport i pakiranje nurdlesa ne postoji ni minimalni međunarodni standard, niti su klasificirani kao opasan teret. Ove sezone u Ženevi se sastaje više od 170 država u nastavku UN-ovih pregovora o globalnom sporazumu o plastici. Aktivisti se nadaju da će rasprava, premda duboko podijeljena oko ograničenja proizvodnje plastike, barem otvoriti vrata obveznim pravilima za sprečavanje novih izlijevanja, odgovornost i naknadu štete.
Za ribare s obale Kerale to bi, kažu, moglo biti presudno. „Very few people now venture out to sea because the local markets simply aren’t buying fish”, zaključuje Shanghumukham, promatrajući vreće pune peleta što čekaju odvoz – znak da se borba protiv nevidljive plastike tek zahuktava.