Saborska zastupnica Marijana Petir obišla je Kostriće, Meminsku, Majur i Stubal, sela u Sisačko-moslavačkoj županiji koja su 1991. teško stradala u velikosrpskoj agresiji.
„U Kostrićima – najtužnijem selu u Hrvatskoj, kao i u Meminskoj, Majuru i Stublju, poklonila sam se nedužnim žrtvama velikosrpske agresije”, napisala je Petir na društvenim mrežama, poručivši da je ondje bila „zbog sjećanja i zbog odgovornosti – odgovornosti da govorimo istinu, čuvamo uspomenu na žrtve i jasno osudimo agresiju koja je dovela do ove tragedije”.
Pokolj u Kostrićima dogodio se 15. studenoga 1991., kada su pripadnici srpske paravojne postrojbe „Kaline” iz Komogovine pod zapovjedništvom Steva Borojevića Gadafija ubili svih 16 preostalih mještana. Među žrtvama bila su i dvogodišnji Dario Jurić i četverogodišnji Tomislav Jurić, ubijeni u svojim krevetićima, dok je najstarija žrtva bio 93-godišnji Petar Bašić.
Demografske posljedice zločina vidljive su u popisima stanovništva: selo je 1981. imalo 47 stanovnika, 1991. ih je ostalo 16, a 2001. tek četvero.
Iako je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 2023. podiglo optužnicu protiv devetorice pripadnika postrojbe „Kaline” zbog ratnog zločina nad civilima, Županijski sud ih je nepravomoćno oslobodio. Sutkinja Saša Lui obrazložila je presudu nedostatkom dokaza, istaknuvši da jedini neposredni svjedok Nikola Bunjevac nije potvrdio optužni navod o načinu ubojstava.
Petir drži da je nepravomoćna presuda dodatna bol za preživjele: „Kostrići su opomena da se zlo ne smije prešutjeti ni zaboraviti, ali i mjesto nade da gradimo društvo u kojem su mir i ljudsko dostojanstvo neprikosnoveni.” Istaknula je i kako se dio počinitelja slobodno kreće u Srbiji, što smatra neprihvatljivim dvostrukim neuspjehom – izostankom pravde i nedostatkom međunarodne suradnje u procesuiranju ratnih zločinaca.
Ove godine, na 34. obljetnicu hrvatske tragedije, zastupnica poručuje da se borba za istinu i pravdu nastavlja: „Velikosrpska ideologija koja je pokrenula rat, razaranja i etničko čišćenje ostavila je iza sebe tisuće žrtava, a Kostrići su jedno od njezinih najpotresnijih svjedočanstava.”