Povećanje udjela proteina na jelovniku mnogima je prvi korak prema jačim mišićima i boljem zdravlju mozga, no stručnjaci upozoravaju da se plan često izjalovi zbog nekoliko ponavljajućih propusta.
• Ne pratite stvarni unos Bez mjerenja i provjere deklaracija lako je podcijeniti ili precijeniti koliko se proteina uistinu pojede. Kratko vođenje evidencije – makar tjedan dana – otkriva, primjerice, da grčki jogurt sadrži više nego dvostruko proteina od običnog, a pola šalice svježeg sira donosi oko 14 grama.
• Preskačete trening snage Protein sam po sebi ne gradi mišić. Mišićnom tkivu potreban je podražaj poput planka, elastičnih traka ili dizanja utega barem dva puta tjedno, a idealno tri do četiri puta po 30 minuta, kako bi potaknulo sintezu proteina u tijelu.
• Zanemarujete ostale hranjive tvari Usredotočenost isključivo na proteine može iz prehrane istisnuti povrće, voće, zdrave masti i cjelovite žitarice. Osim nutritivnog disbalansa, oslanjanje samo na mesne izvore proteina nosi i zdravstveni te ekološki teret.
• Ne koristite biljne izvore Mahunarke, cjelovite žitarice, orašasti plodovi i sjemenke sadrže više proteina nego što se često misli. Zobena kaša za doručak, grah ili leća uz žitarice i povrće za glavne obroke te međuobroci po principu „voće ili povrće plus proteini” pomažu popuniti dnevnu kvotu.
• Izbjegavate soju Strah od soje temelji se na zastarjelim informacijama. Tofu, edamame i tempeh smatraju se minimalno prerađenim, visokokvalitetnim i lako uklopivim izvorima proteina, za razliku od ultraprerađenih proteinskih pločica i mesnih zamjena.
Zaključak Praćenje unosa, redovita snaga, raznolikost na tanjuru i otvorenost prema biljnoj hrani ključni su kako bi dodatni proteini doista imali učinka.