Dramatična snimka šestmetarskih valova koji obasipaju hrid Blitvenicu danima obilazi društvene mreže. Na malenom komadu stijene, tri i pol do četiri milje od najudaljenijeg naseljenog otoka šibenskog arhipelaga, Žirja, živi i radi 60-godišnji Ante Domazet – posljednji svjetioničar Šibensko-kninske županije.
„Je, to je bio pakao! A da samo znate kako je danas? Raj! Bonaca ko ulje!”, javio je Ante telefonom, opisujući nagli prelazak oluje u savršenu tišinu.
Domazet je na Blitvenici od 2013. i, kako kaže, ondje će dočekati mirovinu. Zbog poziva prijatelja i rodbine još jednom se prisjetio zašto je 13 godina ranije napustio kopno i, nakon karijera u splitskoj trgovini sportske opreme te uzgoju japanskih prepelica u rodnom Crivcu, prihvatio posao u državnoj tvrtki Plovput.
„Sigurno ste, kao i ja, čitali o milijunašima i svjetskim bogatašima koji plaćaju puste novce da bi, kao robinzonski turisti, proveli koji vikend ili tjedan-dva na svjetionicima. A ja imam tu privilegiju da živim takav život i još za to primam plaću”, kaže, naglašavajući da se posao može raditi samo ako ga se voli.
Olujni dani traže brzu reakciju: čim se digne jugo, svjetioničar prekida sve, zatvara otvore i čeka da more „prohoda” iznad kućnog praga. Kada valovi stanu, dolazi nagrada – potpuna bonaca i tišina koju, tvrdi, nikakvo kopneno okruženje ne može nadomjestiti.
Blitvenica je hrid od svega stotinu puta stotinu metara, ali za Domazeta predstavlja drugi dom. Čak i kad ode u mirovinu, planira se vraćati – bez ovog komadića kamena, šumova vjetra i svjetla koje čuva, priznaje, teško bi mogao.