Broj studenata na hrvatskim visokim učilištima pada četvrtu godinu zaredom, a alarmantni podaci pokazuju da se sustav oteo kontroli.
Prema najnovijim brojkama Državnog zavoda za statistiku, u zimskom semestru 2024./2025. studiralo je 147 454 studenata – 7 500 manje nego prije samo četiri godine. U isto vrijeme raste broj upisnih mjesta koja ostaju prazna: nakon ljetnog roka maturantima je preostalo još 15 259 slobodnih mjesta, dok je čak 61 studijski program ostao potpuno prazan s ukupno 782 nepopunjena mjesta.
Najviše interesa i dalje privlače ekonomija, elektrotehnika i računarstvo, pravo te sestrinstvo. S druge strane jedva se popunjavaju drvna tehnologija, poljoprivreda i metalurgija, a ni višestruko umnoženi programi u ekonomiji i IT-ju više ne uspijevaju privući dovoljan broj brucoša. Zbog ograničenih kvota ove je godine najteže bilo upasti na glumu, logopediju, kriminalistiku i radiološku tehnologiju.
Profesor Predrag Marković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu upozorava da problem nije samo demografija: „Mladi sve više idu kraćim putem… želja za što bržim zaposlenjem potiče ih da preskoče studij”. Smatra da prevelik broj sličnih studijskih programa, koje odobrava Agencija za znanost i visoko obrazovanje, stvara „košmar” jer ih nema tko popuniti. Posljedica je, tvrdi, spuštanje kriterija i pad kvalitete nastave iz straha od gubitka radnih mjesta.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs slaže se da sveučilišta moraju temeljito preurediti studijske programe. No, kako upozorava Marković, već se dva desetljeća izbjegava sustavna analiza troškova i svrhe novih studija, dok se broj programa i dalje gomila.
Statistika otkriva i druge trendove:
• 83,3 % studenata pohađa fakultete, 15 % veleučilišta, 1,7 % umjetničke akademije, a tek 0,1 % visoke škole. • Studentice čine 58,4 % upisanih; na sveučilišnim studijima njih je 62 %. • Dvije trećine studira redovito.
Problem se produbljuje i nakon upisa. Prijelaz s prve na drugu godinu svake godine „proguta” oko 6 000 studenata. „Mladi danas ne gledaju dugoročno, sve žele u realnom vremenu”, kaže Marković, pa brže odustaju kad naiđu na prepreke.
Strukovne škole zasad profitiraju od tog trenda, ali visoko obrazovanje plaća visoku cijenu. Bez rezanja paralelnih studija i vraćanja strožih kriterija, upozoravaju stručnjaci, hrvatska sveučilišta mogla bi uskoro ostati bez studenata – i bez kredibiliteta.
