Ian Russell svoj je život podijelio na dva razdoblja: ono prije 20. studenoga 2017., kada se njegova četrnaestogodišnja kći Molly ubila pod utjecajem depresije i štetnog internetskog sadržaja, i sve ono poslije. U drugom dijelu života, uz neprekinutu tugu, vodi neumornu borbu za sigurniji internet.
Proteklih tjedana našao se usred političke oluje: Dom lordova izglasao je amandman na zakon o dobrobiti djece koji bi Ujedinjenom Kraljevstvu nametnuo zabranu pristupa društvenim mrežama mlađima od 16 godina (261 glasa za, 150 protiv). Premda ideji plješću brojni konzervativci, dio laburista i 74 % ispitanih Britanaca, Russell ju odbacuje.
„U opasnosti smo da posegnemo za brzinskim rješenjima. Da postoje, već bismo ih pronašli”, kaže. Prošle je nedjelje potpisao zajedničku izjavu s nekoliko udruga u kojoj stoji da bi blanket-zabrane promašile cilj i mogle djeci nanijeti dodatnu štetu.
Zašto je protiv? • Djeca će pronaći zaobilazne putove ili opasnije platforme u tzv. dark webu. • Osjetljive skupine – primjerice LGBT+ i neurodiverzne mlade osobe – izgubile bi dragocjene mreže podrške. • Sa 16. rođendanom nastao bi „strmoglavi prijelaz” na nefiltrirani internet.
Ključ vidi u provedbi Zakona o internetskoj sigurnosti, donesenoga 2023. Njime su platforme dužne provesti provjeru dobi i ukloniti štetan sadržaj, a regulator Ofcom može izreći drakonske globe ili čak blokadu usluge. Russell podsjeća na nedavni slučaj X-a (bivši Twitter) i alata Grok, koji je omogućio izradu lažnih seksualiziranih slika maloljetnika. „Hideous, wrong, disgraceful”, opisao je. Nakon što je Ofcom otvorio istragu, Elon Musk povukao je alat – dokaz, kaže Russell, da stroga regulacija funkcionira bolje od zabrane pristupa.
Umjesto jedinstvenog praga od 16 godina, predlaže klasifikaciju po platformama: neke bi, ako ispune visoke sigurnosne standarde, bile otvorene već trinaestogodišnjacima, druge tek punoljetnima. „Time bismo natjerali kompanije da same žele postati sigurnije”, uvjeren je.
S nepovjerenjem gleda na tzv. divove Silicijske doline. Meta je, primjerice, pet godina nakon Mollyne smrti isporučila dodatnih 50 registratora podataka s 2 100 komada sadržaja koji potiče samoozljeđivanje i samoubojstvo – materijala koji su, prema riječima forenzičara, tjerali na nesanicu.
Prisjeća se i kako je najprije Instagramu prijavio uznemirujuće objave, nadajući se brzom uklanjanju. Odgovor je glasio da objave „ne krše smjernice zajednice”. Upravo takav otpor tehnoloških tvrtki, smatra, pokazuje zašto je snažan regulator neophodan. „Ako platforma ne djeluje u skladu s procjenom rizika, treba joj dati rok od tri mjeseca da se popravi – ili napustiti tržište.”
Russell danas vodi zakladu Molly Rose Foundation, snima dokumentarac „Molly vs The Machines” i nastavlja raditi u televiziji ne bi li, kaže, sačuvao djelić „onog običnog života” prije tragedije. Hoće li ikad osjetiti da je misija ispunjena? „Teško. Ovo je globalni problem.”
