Hrvoje Jurić, rendžer Javne ustanove Kopački rit i vodič potražnih pasa Hrvatske gorske službe spašavanja, gotovo svakog vikenda kreće u Slavoniju i Baranju s dvoipolgodišnjom kujicom Lunom. Licencirana potražna Luna trenutačno je njegovo drugo pseće „pojačanje” – prva je bila Max, belgijski ovčar s impresivnih šest pronađenih osoba i nebrojenim satima na terenu.
„Psi te nauče kako da budeš bolji čovjek”, kaže Hrvoje, podsjećajući da potraga ne staje kad se isključe sirene. Pas nije „alat” koji se zamijeni čim ostari: „Član je obitelji do kraja života, a s njim završava i vodičeva karijera.“ Tek tada, objašnjava, stiže novi četveronožni partner i počinje nova, višegodišnja obuka.
Presudni poticaj da se priključi HGSS-u bio je dramatičan nalaz kolega rendžera: tijelo muškarca ležalo je u nepristupačnom dijelu Kopačkog rita godinu i osam mjeseci – nitko ga nije sustavno tražio. Danas, s obučenim timovima, svaka minuta i svaki njušni trag vrijede zlata. „U potrazi nema mjesta pogreškama; promašiš li, ishod može biti koban”, ističe Hrvoje.
Taj osjećaj odgovornosti snažno veže ljude i pse. „Pas se ne izgrađuje prisilom, nego ljubavlju prema poslu i povezanosti s vodičem”, dodaje. Zbog te predanosti prošle je godine primio priznanje Ponos Hrvatske – nagradu za hrabrost, solidarnost i nesebičnost koja mijenja tuđe živote.
Hrvoje i Luna danas su spremni za svaku uzbunu. Dok njihov kombi krstari makadamima Papuka ili vlažnim rukavcima Drave, jedan pseći nos vrijedi više od desetaka ljudi – i može značiti razliku između gubitka i spasa.