U prizemlju Glazbene škole Franje Kuhača u Osijeku, uz prvi hodnik lijevo, gotovo se svakodnevno može čuti nježni žicani šapat tamburice. Ondje, iza uvijek odškrinutih vrata učionice, radi Mario Zbiljski, nastavnik koji – kako sam ističe – „na poslu nema nikakvih problema“ jer svoj poziv doživljava kao privilegij.
Zbiljski podučava individualnu i komornu tamburašku nastavu te zajedno s kolegom Ivicom Gašparovićem vodi orkestar škole. Ansambl redovito nastupa na festivalima umjetničke glazbe i raznim svečanim događajima, prezentirajući suvremeni potencijal instrumenta koji se još donedavno vezivao isključivo uz narodni melos.
„Kao koncertni je instrument tambura doživjela napredak“, naglašava Zbiljski, otkrivajući da škola planira opsežno tonsko snimanje klasičnog i tradicijskog repertoara. Na popisu su djela hrvatskih skladatelja, ali i obrade narodnih motiva koje ovaj osječki maestro prilagođava za tamburaški orkestar kako bi učenici iskusili širok raspon stilova.
Učenici ga, kaže, slušaju bez poteškoća, a on administrativne obveze rješava jednakom lakoćom kojom prebire po žicama. Osmijeh koji iz učionice „obasjava hodnik“ postao je prepoznatljiv znak škole – i diskretni poziv svima da se zaustave i poslušaju kako tambura može zasjati u punom koncertnom sjaju.