Jedni od najneizvjesnijih parlamentarnih izbora u novijoj nizozemskoj povijesti završili su gotovo izjednačenim rezultatom, ali i neočekivanim trijumfom 38-godišnjeg Roba Jettena i njegove liberalno-centrističke stranke D66. Kampanju utemeljenu na sloganu „Yes we can” Jetten je vodio kao veselu suprotnost dugogodišnjoj retorici razdora Geerta Wildersa i krajnje desnog PVV-a, koji je dominirao prethodnom kolacijom.
• Rezultat: prema još neslužbenim podacima, D66 je gotovo utrostručio broj glasova i za dlaku zasjeo na vrh ljestvice, čime je Jetten postao favorit za najmlađeg premijera u povijesti zemlje.
• Far right zabilježio pad, ali nije nestao: PVV je izgubio najveći dio potpore, no glasovi su se raspršili među nekoliko manjih, ideološki srodnih stranaka. Zbrojeno, krajnja desnica u novom parlamentu bit će čak i nešto brojnija nego prije.
• Ljevica u krizi: Zeleni-Laburisti doživjeli su težak poraz, što je potvrdila ostavka njihovog čelnika Fransa Timmermansa.
Jetten je u izbornoj noći poručio: „Okrenuli smo stranicu nad Wildersom”. No njegova će se vizija optimistične i uključive politike tek dokazivati u složenim pregovorima o novoj koaliciji. Ako uspije sastaviti centrističku vladu, morat će brzo ponuditi uvjerljiva rješenja za kronični manjak stanova, visoke troškove zdravstvene skrbi i napetosti oko migracija. Analitičari upozoravaju da bi izostanak opipljivih rezultata mogao potaknuti još snažniji povratak populističkih stranaka.
Za sada, međutim, Nizozemska šalje signal da se pozitivan i proeuropski pristup može probiti do birača umornih od podjela. Jettenov uspon pokazao je kako se – uz dovoljno samopouzdanja i jasnu poruku – i dalje može pobijediti strategijom „nadanja, a ne mržnje”.